Nova Evropa

Ova pasivistička i konzervativna crta Balotine socijalnosti začudjuje tim više, što je naše istarsko seljaštvo pokazalo, na koncu ı poslije Rata, znatan socijalno- politički dinamizam, shvativši da je sudbina Istre organski vezana za sudbinu Mvrope. I baš taj burni i sjajni perijod naše nedavne iprošlosti, taj veličanstveni emocijonalni momenat ikad se naše seljaštvo, zahvaćeno elanom: za potpuno socijalno oslobodjenje, uzdiglo na najvišu tačku svog dosadašnjeg razvitka, prošao je eto pored ipjesnika nezapažen, — nije mašao odjeka u njegovim pjesmama. Njegova socijalnost ostala je mu niŽim katovima. U jedinoj pjesmi (»Sipe piva«), koja se dotiče te epohe i opijeva sudbinu jednog borća »Labinske Rudarske Republike« (1920/21), opće-socijalno značenje te borbe sužava se ma jedan njen dio, nacijonalni: |

Kad je on volar, rudar i mornar

Se tuka za slobodu, da bude na svojen gospodar I da očuva grudu zemlje slavinske.

To je sve tačno. No to nije sve. Nije zapažen, nije spomenut najkaralkterističniji dio: vrhunac socijalnog elana. Pjesnik simplificira i osiromašuje stvamost; nerekavši formalno ništa netačno, on u suštini daje netačnu sliku. Jer u stvari, tamo se radilo o borbi nesamo za nacijonalno nego ı za opće-socijalno oslobodjenje, i ma toj su osnovi borbu vodili zajednički hrvatski i talijanski radnici (i dio namještenika) Rudmika. U ruwkovodećem Komitetu bile su zastupiljene obje nacijonalnosti, i kad sam u ta vremena — upravo u majkritičnije dane borbe — došao jedamput u Rudnik, u sjedište Komiteta, ja sam na stolu, u rukama jednog od prvaka Komiteta, Talijana, tehničara, našao kmjigu »Socijalma reforma, ili potpuno socijalno oslobodjenje?« od Artura Гађмоје ... То је veliki gubitak za Istru i još veći za Balotu: čovjek koji se prije i u početku Rata nalazio ispred naroda, mašao se poslije Rata iza naroda. Tu je korijen duhovne krize, a možda i tragedije pjesnika: mjemu je ostala samo prošlost, lična i narodna. . U životu, naši seljaci i talijanski radnici davno već saradjuju: a po Balotinim pjesmama izlazi nesamo da me postoji takova saадпја, уеб да зи uopće svi Talijani gospoda, da nema Talijana s tvrdim žuljevitim rukama: | Sve Je naše priko mora kadigod su trde ruke... U životu, naši seljaci davno se već bore zajedno sa demokratskim

i socijalističkim (u širokom smislu te riječi) dijelom gradova za

290)