Nova Evropa

svetske hegemonije; naprotiv, da je u interesu Engleske, da Nemačka ne bude potpuno zbrisana s karte Evrope, budući da je u Ratu Francuska postala prvom Kkontinenfalno-političkom evropskom velesilom, pa bi to moglo da ugrozi svetsku hegemoniju Britanske Imperije. Jer, »krajnji cilj francuske diplomacije stajaće večno u suprofnosti prema krajnjim težnjama britanske državne mudrosti«.

Ko s ovog gledišta posmatra današnje mogučnosti za saveze Nemačke, mora doći do uverenja, da — kao zadnja veza koja se daje izvesti — preostaje jedino oslanjanje na Englesku. Makako da su bile strašne za Nemačku mposledice engleske raine politike, i makoliko se one još uvek osećale, ipak ne treba gubiti s vida, da danas više ne postoji za Englesku nikakav neminovni interes da Nemačka bude uništena; štaviše, napro-= tiv, da politika Engleske mora ići iz godine u godinu sve više zatim da obuzda preterani nagon Francuz4 za hegemonijom. Politika saveza ne vodi se sa gledišta prošlih neraspoloženja, već se vodi oplodjena saznanjima prošlih iskustava; a iskustvo mas je valjda poučilo, da savezi sklopljeni za provodjenje negativnih ciljeva pate od unutarnje slabosti. Sudbine narod4 vezuju se čvrsto Jedna uz drugu jedino izgle= dima na zajedničiki uspeh u smislu zajedmičkih teko vima4 i osvajanjA, ili s ukratko — obostranim prošire-= njem moći... Ko dakle veruje, da će saveze s drugim narodima moći podići na osnovu nekakog Dro-nemačkogz ubedjenja njihovih vodećih državnik4, taj ili je magarac ili lažac. Pretpostavka za vezivanje i spajanje narodnih sudbin4 ne leži nikada u uzajamnom poštovanju, dili čak u uzajammoj naklonosti, već u izgledu celishodnosti za oba kontrahenta ... Zato se veština vodećeg državnika jednoga naroda i ogleda baš u tome, da za izvOdjenje i podmirenje vlastitih potreba u odredjenom razdoblju uvek pronadje one saveznike koji — zastupajući svoje interese — moraju ići istim putem. Praktična primena ovog pravila u sadašnjosti, prema tomu, može uslediti jedino iz odgovora na sledeća pitanja: kojim državama danas nije životni interes, da potpunim izlučenjem nemačke Srednje Еугоре pbrivredna i vojnička moć ЕКгапсизке poraste u tolikoj meri da zadobije neograničeno vila аајис! ро1оХај ћевгетоп1јег2 1 više: Koje bi države, na osnovu uslovada za svoje vlastito Dostojanje i na osnovu dosadašnjeg tradicijonalnog vodjenja svoje politike, u ovakom razvoju dogadjaja videle pretnju i opasmo)sit га SVOJU vlastitu budućnost?

Jer, to treba napokon da nam bude potpuno jasno: neumoljivi smrtni neprijatelj nemačkog naroda jeste i ostaje Francuska. Sasvim svejedno, ko je u Francuskoj bio na vladi, ili ko će biti na vladi, da li Burbonci ili Jakobinci, napoleonovići ili gradjanski demokrati, klerikalni republikanci ili crveni boljševici: krajnji cilj njihove spoljnopolitičke delatnosti biće uvek pokušaj da se dohvate granic4 Rajne, te da ovu reku osiguraju za Francusku pošto rasture i razruše Nemačku. Engleska ne želi Nemačku koja bi bila svetska sila, ali Wrancuska ne želi silu koja se zove Nemačka. A to je vrlo velika razlika! Mi se medjutim ne borimo

320