Nova Evropa

svih onih prava koja su im Česi kroz dvadeset godina uskraćivali. na svoju i mjihovu štetu i opasnost, — kako je to neumitna zbilja potvrdila.

Za sve nas Slovene nije bila nikakva sreća ni dobit, što smo i tražili i dopustili da primimo u sklop naših novih država više od broja i imanja drugih naroda nego što bi nam po suštoj pravici pripadalo. I mi smo se tužili i bunili protiv potčinjenosti: a kad smo mi postali gospodari, pokazali smo sklonost da radimo sa drugima kako su bivši naši gospodari radili sa nama. Pogledajmo, naprimjer, Poljsku: zar je politika koju Poljska vodi državnička poltika? Kakovu sigumost za svoj integritet može da ima država u kojoj bukti, i koju podriva, osjećaj potčinjenosti pune trećine njezma stanovništva? ...

Česki političari počinili su svakako grešku prema samome sebi. što su i svoju unutrašnju politiku vodili na bazi spoljne politike. Računali su: »Saveznici smo Francuske, Rumunije, i Jugoslavije, dok su Njemačka, Madžarska, i Austrija, nemoćne: sigurni spolja. možemo voditi unutrašnju politiku kakvu nas volja«. Ali su dogadjaji uvjerili svakoga Ro ragumno prosudjuje njihov hod, da za male, još nekompaktne, narode nema labavije baze od te. Medjunarodna situacija je nestalna, ne može da bude stalna, može da se stubokom izmijeni — kako se je, eto, i dogodilo —, pa današnja »sigurnoste može sutra da postane očita propast. Najsigurnija baza za svaku mpolitiku jeste: maredjena i zadovoljna vlastita kuća. Spoljna politika vrijedi i važi baš onoliko koliko si unutri sredjen, zadovoljan, ı Jedinstven. Baš toliko te cijeni prijatelj i saveznik, i baš toliko te se boji protivnik ı neprijatelj. Male zemlje ne smiju pružati povod velikima da trguju sa mogućnostima koje izbacuje na površinu osjećaj poičinjenosti u njihovoj kući. Mali narodi su nemoćni da promijene hod stvari u svijetu. Moglo bi se utvrditi spoljne krivce nesreće jedne zemlje, ali — čemu? Jer, najglavnije je pitanje ovo: koliko je pojedina zemlja sama kriva svojoj nesreći? O tom se radi. Iz povjesti znamo, da je najviše carstava, kraljevstava, i maroda4, stradalo po svojoj a ne po tudjoj krivici: baš kao i u životu pojedinaca: od 100 pojedinaca, koji u životu stradavaju, bar 98 ih stradava zato što ne uradiše sve što do njih stoji da ne postradaju.

Sudbina Češkoslovačke je zorna pouka za sve male narode, a naročito za nove države. Svi savezi 1 sva prijateljstva, svi ugovori ı sve sigurnosti pranic4, oslonci su nestalni, podložni naglim i sudbo-

350