Nova Evropa

Био је пелађедло da nam se priključe nekolicina, koji su doduše slovili kao Jugosloveni (u predratnom smislu ove reči) i kao demokrati, ali koji to a stvari, u duši, nisu bili, — kako se to uskoro, ili kasnije, i pokazalo. Ništa prirodnije, usled toga, nego da ovi i ovaki nabrzo istupe iz »Nove Evrope«, ili se povuku u pozadinu, a da nam se pridruže drugi, koji s nama dele iste poglede i ista načela. U svakom slučaju, kad je obrazovano Radno Kolo »Nove Evrope« (početkom godine 1924, dakle pre petnaest godin3), bilo je u njemu alttivnih članova i stalnih saradnika preko irideset: od njih su dvojica dosad umrla, a nijedan nije javno istupio iz »Nove Evrope«, dok su se njih svega pet-šest uzdržali od dalje saradnje na mašem časopisu; ali su nam pristupili kako rekosmo — mnogi drugi, bilo kao članovi Radnoga Kola bilo kao stalni saradnici. Svi umrli pokretači i — kasnije — članovi Radnoga Kola (Cvijić, Tih. Ostojić, prota Milutin Jakšić, M. M. Rakić) ostali su do samrti vemi »Novoj Evropi. Ko ma, i vodi o tome računa, da je »Nova Evropać« ibila i ostala u stalnoj opoziciji prema svim režimima od Ujedinjenja naovamo, taj će naći da je sasvim razumljivo istupanje iz »N. K.« pojedinih aktivnih ministara, banova, i drugih istaknutih eksponenata tih režim4, iako tome mije prethodilo mikakvo lično razmimoilaženje: isto se tako po sebi razume. da se ne mogu s nama slagati i na »Novoj Evropi« saradjivati jJavmi radmici i pisci koji su evolujirali u ekstremne nacijonaliste i fašiste, ili u komumiste. Neki od onih koji su se povukli, medjutim, primaju i danas »Novu Еугори« i poštuju mjen pravac, kao i ona njihovo uverenje (ukoliko je iskreno). Ako je dolazilo do polemike s pojedinim ranijim pokretačima ili saradnicima, i to nije ništa neprirodno, kad se ima u vidu dugi perijod vremena 1 živi tok političkog i javnog života u kojem je »Nova Еугора« uzimala učešća, a pri čemu je stalno nastojala da bude do kraja iskrena i objektivna nesamo prema svojim mačelnim protivnicima već i prema svojim prijateljima i saradnicima. Evo, naprimer, za ilustraciju ovog našeg odnosa prema saradnicima, završetka једпог skorašnjeg pisma našeg člana Radnog Kola i saradnika Dra. Jovana Kršića, urednika sarajevskog »Pregleda«, s kojim smo — Како се se sećati naši čitaoci — pre dve-tri godine vodili jednu načelnu polemiku: »Posle dugog ćutamja, pa i posle one moje male ројеmike s Vama, koja — kako se nadam — nije mogla da poremeti maše odnose, ja se još smatram, saradnikom „Nove Evrope” i skromnim borcem za mjene ideje«. Neka oprosti Dr. Kršić za ovu malu

272