Nova Evropa

Kraljeva je želja bila, da se Spomenik Neznanom Junaku sagradi od crvenog kamena iz naših planin4. Taj crveni kamen imao je da bude čvrst, istrajan, žilav, i nesalomljiv; ali i krupnih razmer3, džinovskih dimenzija, budući da su blokovi predvidjeni za betonsko postolje ogromni, a karijatide, koje je Meštrović zamislio u okviru Spomenika, visoke četiri metra, sa presekom od jednog kvadrainog metra. Svaku od tih karijatida trebalo je izraditi iz po jednog jedinstvenog komada (monolita). U neobradjenu stanju, ovi su komadi mnogo većih razmer4, pa je takove komade trebalo naći, zdrave i bez prslin4, i odvaliti ih od masiva stena. Nažalost, crvenog kamena granitnog sastava malo je po zemljinoj kori, a još je manje bilo nade da će ga se naći u našim planinama. Ipak je Kralj poslao svoje geologe u sve naše planine, pa je i sam išao da traži. I odista, ovo traganje povelo je izvrsnom rezultatu: u Tandi, u sklopu homoljskih planina na severo-istoku Srbije, pronadjen je izrazito crven kamen, sijenit, koji je — obradjen i poliran -— pokazivao vanrednu lepotu: ali mnogobrojna bela zrnca u njegovu sastavu bili su sastojci krečnjaka, pa je postojala opasnost da bi se ova zrmca, na izgled tako lepa, pod uticajem atmosferakih prilika mogla isprati, pretvarajući polirane površine u hrapave šupljikave stene. Gajeći nadu. da će se u većim dubinama naići na bolji i jedriji kamen, bez primes43 krečnjaka, Kralj je naredio da se nastavi s istraživanjem, pa je odredjena stručna komisija za pregled majdana kamena u Tandi: a 25. jula iste godine formirana je i Mažšinskotransporina Četa Avalskog Odreda, sa zadatkom da ubrza radove u majdanu Tandi, radi efikasnije eksploatacije, pod nadzorom rudarskih istraživača. I doista, ubrzo je prvo kamenje iz majdana Tande počelo stizati na Avalu: iz njega se obradjuju tesanici za stepeništa, koji se slažu za kaaniju upotrebu, dok se iz većih dubina očekuju blokovi znatnijih razmer4. Ali, postepeno, nada se gubi: crvenog kamena većih dimenzija nema; što se dublje ulazi u majdan, kvalitet kamena sve je gori. Šta da se radi? ...

Dok se ovo pitanje rešava, Kralj Aleksandar sprema se na pul u Francusku. Još 25. septembra, u pratnji Kneza Pavla, obilazi radove na Avali, i naročito se dugo zadržava: svaka ga sitnica zanima. Tom prilikom rešava tip prilaznih stepenica na stepeništu i širinu kružnoga puta oko vrha Avale. Niko ne sluti, da je to njegov poalednji obilazak. Kasno u veče 9. oktobra 1934, Avalakom Odredu stigla je poražavajuća vest, da je NJ. V. Kralj Aleksandar 1, stupajući na francusko zemljište u Marselju, poginuo od zločinačke ruke.

392