Nova Evropa

а

зе za kompromisom, uzeo je most — Ćupriju. Izmedju vod i brdi Helvećanin je, da bi živeo, morao da izgradi svoja sredstva za saobraćaj. sporazum, i saradnju. On je sve to video i posligao n mostu. Gradovi i varošice vezuju se i sporazumevaju s pomoću mostova. Celokupna Švajcarska Konfederacija nije drugo do niz mostova koji stvaraju lanac dodira i uzajamnih odnošaja. Bem je n iome pogledu osobito mačajan: on je sav ispresecan mostovima. koji simvolizuju čvajcarsko stoletno teženje za zajednicom. Tako je Švajearska, postavljena ma planu vešto i znalački podignutih mostova. u stvari paradoks u odnosu prema današnjoj Evropi na prekretnici. Ostvarena u beočugu gde se tri velike etničke i jezičke {ormacije seku i spajaju, ona ih preuzima — sa još nekim elementima (retoromanski i ladinski) — i stvara u srcu Evrope jednu čudnovatu harmoniju, gotovo metapolitičku i transnacijonalnu. Švajcarska na laj načim sprečava direktni dodir triju velikih evropskih naroda: nemačkog, talijanskog, i francuskog, obrazujući svojim sistemom mostova oazu mira i slobode, koja se inače čini nemogućom i iluzornom. To se majživlje oseća na samim prelazima iz jednog nacijonalnog terena m drugi, kad se sve menja: i jezik i mentalitet i običaji i način gledanja na život. Švajcarac na tim prelazima prevazilazi sebe, svoje partikularističke fragmente, i ostvaruje celinu zajednice i saveza.

Danas, medjutim, u tu oazu mira i slobode uvukao se strah i; nemir, koji se polako ali pouzdamo šire, zahvatajući sve šire krugove. Zasad, taj nemir i ta zabrinutost trepere najosetljivije u raspoloženjima i u mozgu švajearskog intelekitmalca. Helvetska inteligencija, i romanska i alemanska, uznemirena totalitarnim madiyanjem homogenih etničkih formacija susednih narod, oživljava i budi svoju istorijsku i političku svest helvetske celine. U meposrednoj blizini krajnje centralističkog vaspitavanja nemačkih, talijanskih, i francuskih mas4, švajcarska federalistička individualnost počinje da strepi i da strahuje. Poplava brošura, knjiga, manifesta, ı, zv. »duhovna odbrana« koja ide naporedo sa vojnom odbranom i sa svestranim zatvaranjem granic4, sa zaključavanjem gorskih i prirodnih prilaza i prelazi, svedočanstvo su tragične helvetske savremenosti. Razgovori i debate pod baroknim svodovima helvetskih Кшаја, Кој ве nastavljaju u zadimljenoj magli švajcarskih »štiblić, praćeni romantičkim izvijanjem poslednjih jodlerš slobode na otvorenim gorama i po livadama, ispunjavaju nas uverenjem, da se Švajearska počinje bojati, i da ta bojazan izaziva stra-

75.