Nova Evropa

stvenu želju za očuvanjem ı odbranom: ove poslednje tvrdjave slobode, personalizma, i regijonalizma, u jednoj Evropi na koju juriваја brutane čete sveuništavajućeg totalitarizma i paganske relgije bijološkog i životinjskog rasizma.

Romanski pesnik Rami (C..xF. Ramuz) uzbunio je medju prvima švajcarsku svest, razbudio sumnje i izneo na videlo krvavo svedočanstvo švajcarake stvarnosti. Rami je pesnik Savoje, Kantona de Vo (Сатшоп де Уапа), pripovedač oduhovljenog realizma, koji zrači melankoličnim lirizmom zadnjeg zapadnjačkog humanizma. Njegov svet živi i umire ma rubovima РетапзКос Јелета, па рјар:nama Savoje, Jure, i Valisa: život brdjan4, gorštak4, seljak4 i ribara, iskonskih i ćutijivih, koji retko ili nikada ne govore, prikovani uza zemlju, uz njezinu večnost, iz čije utrobe izvlače svm gorčinu i svu slast, sav smisao života. Iz ie sredine, inače melankolične i teške, u kojoj je čovek stoleimim naporima uspeo da izgradi materijalnu civilizaciju do tolike savršenosti da ona prekriva rugobe i nedostabke naravi, pretvarajući celi kraj u Jednu od najotmenijih iako najednoličnijih evropskih bašta, Rami pušta u svet Krik za veličinom. U njegovoj poslednjoj knjizi: »Potreba Veličine« (»Besom de Grandeur«, Pariz, 1938) naći ćemo u stvari ceo prs današnje švajcarske stvamosti.

| атп

Капијеуа Švajcarska je mala zemlja, izgubljena izmedju yelikih gord, usred pocepane i podvojene Evrope. Ona je sazdana na slobodi i na uzajammoj trpeljivosti velikog broja simih individun!nosti, fragmenata zemalja i narodi sa suprotnim mentalitetom. Izmedju Bema i Lozane. izmedju Ženeve i Ciriha, nema — u stvari — ničega zajedničkog i povezanog. Seljak kojega Rami posmatra svaki dan u polju, ili nedeljom oslonjena o plotove vinogradskih pregrad4, te koji makinalno peva svoju helvetsku himmu, taj selja ne oseća zapravo ni nacijonalnu ni državnu celinu, — on ostaje prikovan uza svoje parče zemlje ı uz svoj kantonalni fragmenat. | Rami, zabrinut i zasenjen kresovima i bakljama zapaljenim preko puta Švajcarske, u Nemačkoj, u Mtaliji, pa i u Francuskoj, stoji zapanjen i zaprepašćen pred sudbinom svoje male domovine. Ona i mije domovina, tumači Rami, već gemlja. Domovina je obeležje koje Helvećanin nije nikada osećao. Zemlja, rodna gruda, i seljak koji ćuti, stalno ćuti. Kad on progovori, nada se Rami, ceo će globus da se zatrese ı izvršiće se svestrana i vaseljenska promena vrednosti. kakvu ni Robespjer, ni Ljenjin, mi Musolini, ni Hitler,

76