Nova Evropa

studirali u kijevskoj Visokoj Teološkoj Školi i otuda nosili ukrajimsku prosvetu u svoju domovinu (naprimer, Jovan Rajić). Ali su ta vremena prošla i zaboravljena; a medjutim je Ukrajina izgubila svoju samostalnost, postavši običnom pokrajinom Rusije, dok se Rusija podigla kao moćna imperija, u koju su bile prirodno uprte oči Balkanskih Slovena. Ponekad bi se Ukrajine ipak setili poneki Srbi (naprimer, Stojan Novaković), kada su (godine 1875-76) kijevski Ukrajinci formirali naročitu legiju dobrovoljaca radi :pomoći hercegovačkim ustanicima (o toj legiji postoji i više uspomena njezinih učesnika), te kada je i ukrajinska književnost sa najvećom simpatijom prikazivala tipove idejnih južnih Sloven4, a ukrajinski pesnici prevodili čitave zbirke jugoslovenskih junačkih pesama, dok su časopisi (»Vila«) objavljivali prevode Marka-Vovčka, Ševčenka, Storoženka, i drugih ukrajinskih pisaca. Ali, i ovo je sve prošlo i zaboravilo se, tako da danas Ukrajinci, iako takoreći instinktivno, u krvi, osećaju naročite simpatije za svoju južnoslovensku braću, ne mogu nažalost da se pohvale, da bi njihova istorija i njihove težnje bile dublje poznate i razumljive jugoslovenskoj javnosti. Sioga mi pričinjava naročito zadovoljstvo da za čitaoce »Nove Eyrope« napišem članak za ovaj njezin Ukrajinski Broj. Razume se, na malom prostoru teško je izložiti istoriju Ukrajine i njene odnose prema Rusiji i drupim susedima, isto tako kao što bi teško bilo prikazati i čitav razvitak ukrajinskog nacijonalnog pokreta; ali ću pokušati da bar u najkraćim potezima iznesem istoriju ukrajinskog naroda, onako kako je poznaju i zamišljaju sami Ukrajinci, na osnovu maučnog proučavanja raznih pitanja u ukrajinskoj i ruskoj, a + po drugim. književnostima.

Najnovija nauka — blagodareći zajedničkim naporima arheologije, istorije i lingvistike, — došla je do zaključka, da se pradomovina Slovena u Evropi nalazila baš u oblasti Pripeta i Gornjeg Dnjepra, gdje sada žive Belorusi i Ukrajinci, koji na taj način čine najveći autohtoni elemenat u krugu slovenskih narod4. Odavde su se Sloveni razišli u ramim pravcima: prema Zapadu, Jugu, i Severoistoku. Kako tvrdi veliki ruski naučnik filolog Aleksije Šahmatov, na osnovu lingvističkih studija, i ugledni ruski arheolog A. Spicin, na osnovu podataka iz arheologije, Istočni Sloveni su se još u 9. stoleću delili na tri plemenske grupe, koje su se kasnije pretvorile u tri posebna istočno-slovenska narodna individualiteti: maloruski (ukrajinski), velikoruski, i beloruski. Istorija uči, da su se prvi konsolidirali i stvorili državu, sa centrom u Kijevu, preci

141