Nova Evropa

puteve i izradjujući nove oblike. Žid je postao socijalisti zato što je u socijalizmu vidio omogućavanje i ostvarivanje svog humanističkogz ideala: a me zato da se konformira, nivelira na liniji sa koje se svaki otklon amatemiše. A kad je u svojoj kmjizi sa žalošću konstatovao, da se ugrožava sloboda i duh čovjeka, buknula je surova povika ma jednog od najproduhovljenijih mosilaca nove čovječnosti! ___Andrć GCide bio je i ostao prijatelj SSSR, za koji veli (na svržšetku svoje knjige) da »ne prestaje da začudjuje i poučava«, i njegove napomene i zapažanja pisani su sa živom željom da koristi zemlji koja se probija do novih ostvarenja. — Zašto su onda sručene

tolike psovke na njegovu glavu?

Čak i Židu kongenijami Romen Rolan, čiju moralnu savjest i kulturnu vrijednost inače svi poštujemo, našao se pobudjen da, u stilu provincijskog učitelja, dade svoje nepovoljno mišljenje o knjizi Židovoj: »To je loša knjiga«, — kaže on, — »uz 10 osrednje pisana, rijetko oskudna, površna, djetinjasta, i protivurječna. Njezina vrijednost nije nikakva«... Zar je vjerovatno da bi takvu knjigu mogao napisati čovjek za koga je književnik Kurt Mimzer rekao, da je napisao najdragocjeniju, najduhovitiju, i najljepšu knjigu stoljeća (»Les faux monnayeurs«)? Ili je Žid u ovom slučaju doista toliko podbacio! Uostalom, Žid — koji je uvijek iskren — i sam veli: »U mojim očima postoje važnije stvari nego što sam ja, važnije nego što su Sovjetska Unija; a to su: čovječanstvo, njegova sudbina, i njegova 'kuliura«.

U »obraćenju« Žida — kojega volimo baš kao i Anatola Fransa,

jer su obojica vjesnici novog duhovnog života, izrasla iz ipprofinjene

francuske kulture, — trebalo je vidjeti trijumf duhovnog socijalizma, trijumf dragocjenoga smisla današnje borbe: ostvarenje slobode duha. — A oni u Moskvi kao da nisu mogli razumjeti,

da Žid nikad ne bi mogao (a ni htio!) odustati od duhovne slobode. Živoi njegov bio je stalno iraženje novoga čovjeka. Za njega socijalizam me bi bio potreban, da se ostvarilo Isusovo učenje, i da ono nije — uslijed kasnijih kompromisa Crkve — moralno ban-

Ктоштајо.

Andre Žid nije političar. On ni socijalizmu nije pristupio iz političkih razloga, već zato što je vjerovao da će u njemu maći ostvarenje onih idealš koji su rukovodili cijelim njegovim životom. Moralna samostalnost i ponos duha za njega su preduslovi nove zajedmice: »intelektualno i moralno nastojanje za koje su mu mnogi

226

а O