Nova Evropa

mladi ljudi zahvalni, koji su htjeli k socijalizmu ali kojima je pojam slobode bio dragocjen« (Klaus Man). Za njega moskovski metro, dnjeprostroj, traktori, kolhozi, još nisu socijalizam; to su još uvijek tek materijalni okviri. Socijalizam je бсоујек!... Sa rezignacijom rekao je Žid: »Ja sam još uvijek prijatelj komunista, — samo komunisti nisu meni prijatelji«. Zašto?

Na Kongresu Sovjetskih Književnika a. Moskvi (1934) govorio je Karlo Radek: »Treba praviti razliku izmedju individnalizma, odvojenosti, nedostatne sposobnosti saživljavanja sa kolektivom, i poštivanja ličnosti. Mlada revolucija, koja je vojska, mora m odredjenom vremenu živiti a kasarni; drugačije ne može da bude, jer vojska živi u kasarnama. Revolucija, koja je vojska rada, ne može u svim stadijima nositi ličnost na rukama i baviti se ličnošću; ali, pobjedonosna revolucija je polje na kome se ličnost u punoj mjeri može razviti. Socijalističko družtvo će milijon puta biti bogatije u značajnim ličnostima od svakog drugog društva«... Ali se još ni do danas, kako izgleda, nije definitivno riješio odnos izmedju kasame i ličnosti!... Tome nasuprot govori Žid: »Mi se iskreno divimo u SSSR neobičnom elanu naspram obrazovanja, naspram ikulture: ali se to obrazovanje ograničava nato da podvede misao zadovoljsbvu sa današnjim stanjem stvari, dok duha kritike ovdje skoro i nema; ovakvo stanje duha predstavlja najveću opasnost za kulturu«, jer se nekadašnji kritički duh, »koji je srušio napola truli carski svijet« sada proglašuje — »kontrarevolucijonarnim«. Taj nedostatak kritičkog duha i samostalne ličnosti mora ostaviti traga nesamo na moralnom i kulmrnom уеб 1 па političkom životu. Korisnici Ruske Revolucije, nosioci današnjeg sovjetskog aparata, nemaju mmogo razumijevanja za oblike samostalnog mišljenja, i čilav sistem udešem je protiv ličnosti a za amorfnu zajednicu. Taj sistem kao da odgovara danas dobrom dijelu socijalisti i izvan SSSR! ... Takav duhovni sistem neosporno dovodi do umrtvljavanja svakog ličnog napora i stalnog ronjenja u bujicu kolektiva. Pogonska snaga socijalizma, medjutim, trebalo bi da bude trajno etičko stremljenje; a ovo se ne daje ostvariti bez соујеКка, Кој za to stremljenje preuzima odgovornost.

Materijaliziranje socijalizma moralo je dovesti do pojava koje je Žid jamo uočio: »Ja sam uznemiren kada vidim, kako wu sadašnjoj Rusiji indirektno laskaju buržoaskim instinktima i raspiruju ih. S obnovom porodice kao socijalne ćelije, — pravo nasljedja, želja za bogaćenjem, sklonost ka privainoj svojini, dobiće prevagu

227