Nova Evropa

željkivanje duhovnog čovjeka, koji u novim i nejasnim odnosima iraži ostvarenje svog Životnog pregnuća. Za to ostvarenje on će mobilizirati svoje moralne snage. Borba za socijalizam je za njega stvar morala, a manje pitanje materijalne ravnoteže. Njegov biograf Leon Pierre-Quint veli: »Njegov moral je djelo na kome je radio čitavog svog vijeka«. To djelo je neosporno krupan prilog istoriji ljudske moralne djelatnosti: pa je van sumnje, da on nije mogao napustiti svoje djelo, svoje živoino djelo, radi bilo čijeg priznanja. |

Ni u svom prikazu odnosa u SSSR nije se Žid u svom moralnom kriteriju prebacio. Ton njegova prikazivanja je prijateljski, miran, iskren; njegova moralna savjest više je uzbudjena nego mpovrijedjena: on u produžavanju konformizma, gušenju samostalnog kritičkog duha, obrazovanju privilegovanih slojeva, progonima ispravnih opozicijonara, vidi napadaj na moralni smisao socijalizma, i to ga uznemiruje. On traži, da socijalizam vrati ličnosti njezinu plodnost, a ne da je sterilizira. Socijalizam ne može negirati čovjeka Као sastavni dio zajednice: on ga ne smije mehanizirati, oteti mu dostojanstyo njegove ličnosti i reducirati ga na cifru m populacijonoj statistici; ako to čini, onda nije socijalizam ...

Prigodom odvajanja Andrć Žida iz njegove gradjanske sredine, pisao je Ramon Fernandez, poznati francuski književnik: »... Ko munistička Partija, nabrekla od riječi i zapovijedi, stoji predammom u svem svom dogmatizmu, protivu kojega se wu meni Javlja otpor, koji nema ništa zajedničko sa predrasudama ... Ja ne volim crkvwe. {Uvijek se bojim da vrata i prozori odjeljuju vjernike od žive stvarnosti...« On dakle nije protivan samoj ideji socijalizma: ali ga odbijaju praksa i taktika. Kad čuje — veli — razne izreke, osjeća »potrebu da čisti, popravlja, mijenja, izgradjuje«. Ove ri ječi izvadjene su iz pisma upućena Židu: političkog mačenja nemaju, ali su karakteristične nesamo za raspoloženje svoga pisca već ı mnogih drugih samostalnih duhova koje odbija dogmatizam nakalemljen na ocjenu društva. A evo šta, u tom smislu, kaže španjolski katolički književnik Hozć Bergamin: »Znadem, da Je društveno uskrsnuće katolicizma isto tako poirebno kao i spiritualizacija socijalizma, koji bi bez tosa morao nestati u močvari oportunizma; i znam, da vjerska općina i komunizam imadu isti korijen, i da su se usprkos razuma naža srca već našla, Jer svi mi želimo pravdu za jednostavne ljude na zemlji koji su najbliži Isusu... « Andrć Žid nije katolički filozof, koji bi u današnjoj brutalnoj sredini tražio u iracijonalnom

229