Nova Evropa

Šta nam vrijedi što brojno napredujemo, jer makako da smo brojni, alko mismo složni, moći će uvijek i daleko slabiji meprijatelj lako da mas svlada i da nas drži m ropstvu. Još uvijek je, mažalost, potrebno da stalno potsjećamo ma onu priču Velikog Svatopluka, o simovima i vrbovu pruću!... S pravom se stoga postavlja pitanje: kada ćemo već jednom i mi Sloveni biti pripravni (da igramo važnu dlogu na svjetskoj pozornici, koju nam je istorija mamijenila? Kada ćemo već jednom da se okanimo bratskih trvenja, pa da se konačno ujedinimo, nedirajući pritom u državno uredjenje svakoga od mas, bilo u Bugarskoj, bilo u Češkoslovačkoj, Poljskoj, Rusiji, ili kod mas?

Jedan mašž engleski prijatelj, koji se već odavna interesuje za паби zemlju, te koji nam je svojski pomogao u teškim mevoljama Svjetskoga Rata, uputio nam. je ovih dana sljedeću poruku: »Slovaci su izdali Čehe, Poljaci Čehoslovake, Rusi Poljake. Pokažite vi Jugosloveni, da ima Sloveni koji to ne čine. Ne dajte da Srbi iznevjere Hrvate, ni Hrvati Srbe, ni oboje svoje rasne srodmike i prijatelje. Ili zar ne pripadaju svi oni istoj rasi Tolstoja i Turgenjeva, Miokijevića i gospodje Kiri, Husa i Masarika, Njegoša, Ma-

Žuranića, i Meštrovića!... Čast Slovenstva je u pitanju, pred cijelim avijetom i ртед istorijom ...«

Sloveni mikada u duži nisu bili prijatelji grubih, brutalnih, zavojevačkih akeija; mjihov je razvoj vazda smjerao ka mairnom životu, sanjarenju i stvaranju na kulturnom, umjetničkom, i znamstvenom području. Utječući se vojničkoj sili samo wu teškoj mevolji, kad im je život i opstanak u opasnosti, Sloveni misu nikada imali velikih imperijalističkih ambicija, nego su težili za mirom а 810bodnim razvitkom kulturnim i ekomomskim u svojim državama. Masarik, u razgovoru sa Karlom Čapekom, rekao je: »U Evropi ima pet velesila, velikih naroda, dva su osrednje veliki, a gotovo trideset su mali, pa se — da se izrazim jednom rečenicom -— radi naprosto o tome, da ti veliki te manje i male puste па mirwu!«... Danas je ovo pitanje aktuelnije nego ikad, bar za nas Slovene. Propast dviju slovenskih država ipak bi nam moglo biti dovoljnom i konačnom poukom, da Slovenima jedino u slozi leži spas u budućnosti. Kad dodje čas sredjivanja i smirivanja Evrope, to neka nam bude misao-vodilja; a dotle — treba pripremati zemljište. Podjimo od sporazuma u vlastitoj kući.

J. Fodehnal.

857