Nova Evropa

sadrži u sebi i moralni užročnik, koji je mudrost i snishodljivost vekova oduvek poznavala pod imenom Boga«... Dužnosti (odgovornosti, obaveze) žele da vide zastupljene u Deklaraciji o pravima čoveka i drugi učesnici u debati, svaki na svoj način. Od mladje generacije, na koju apelira Viljem H6ms, javlja se jedan mlad otac s ovim zanimljivim pismom: »Meni je sada trideset godin4, pa je verovatno da ću imati da položim svoj život u ovoj borbi. Moj otac je to učinio misleći da ostavlja za sobom svet bolji i čistiji, za mene. Ali ovaj put sam ja odlučio, baš kao i milijoni drugih, da svakako dodje do mira u Evropi, ma i moj sinčić imao da doraste do konja i do bojnog koplja, — do mira osnovana na saradnji koji će večno trajati. Toga radi, mi imamo iskreno pravo da znamo koje su misli na kojima treba sad dalje raditi? Jer i svaki ludak polazeći u rat veruje da će pobediti, pa šta! Mi hoćemo da imamo plan za mir u Evropi!...«

U broju zatim (od 9. februara) uzeli su reč u diskusiji tri verske poglavice: Nadbiskup od Jorka, General Vojske Spasa (Carpenter), i Moderator Škotske Crkve (prof. Archibald Main). Nadbiskup od Jorka preporučuje što kraći tekst za Deklaraciju, ali glavnim motivom svoga učešća u diskusiji označava svoju nameru, »da istakne ono što verovatno G. Vels neće prihvatiti«, a to je: da »ne veruje da bi ovakova Deklaracija mogla imati uticaja ako ne počiva na verskoj osnovici«, pa da zato misli, da će pre ili posle »Prava Čoveka u društvu zavisiti od opšteg stanja čoveka (,Status of Man?) u svetu«; ili, drugim rečima, da »ljudska sloboda vredi samo ako — u upražnjavanju čoveka za večno druženje sa Bogom i sa celim ljudskim rodom — država ostane sredstvom, iako veoma važnim, ali ne postane ciljem«... Predstavnik Škotske Crkve i škotskog naroda, ističe kao najbolju tradiciju škotske misli: ljubav prema domovini i strah pred Bogom, pa stoga nalazi da ovaj nacrt Deklaracije »ne uzima u obzir najveću od svih робтеђа i svih težnj4, jer ne spominje čoveka kao duhovno biće«, a to treba da dodje na prvo mesto: »Najdragocenije što ima čovek jeste sloboda da slavi svoga Boga, pa čovek koji toga ima najviše i najiskrenije, taj će poštovati i slobodu čoveka koji još nije našao Boga ... Tek iza toga mogu sledovati tačke o pravima ekonomske slobode i ostalo...« I zapovednik Vojske Spasa,

105