Nova Evropa

konstataciji o neautoritativnosti revolucijonarne teorije boljševizma, treba uzeti u obzir i tvrdnju Hajdena: »Ruski boljševizam osvojio je vlast i zadržao je pretpostavkama koje su protivne marksističkoj teoriji (zaostala industrijalizacija zemlje); zatim, odstupanjem od vlastitih prvobitnih planova (NEP); iskorišćavanjem vjerojatno samo jednokratne situacije (izgubljeni rat), sa dvije ni socijalističke ni proleterske parole (mir i podjela zemlje), sa sljedbenicima koji u teoriji nisu predvidjeni (oboružani narod, a ne proletarijat); i konačno, pod vodjstvom ljudi koji su godine 1937 svi mrtvi i iščezli«. Iz gore izloženih premis4, isti autor izlaže i beskrajni lanac poraz4 boljševizma kroz dvadeset godina: »Neuspio pokušaj u Finskoj 1918 (neka vrsta „glajhšaltanja' s pomoću ruskog boljševizma, koji tek što je došao na vlast); neuspio pokušaj u Berlinu 1919 (kopiranje boljševičke Oktobarske Revolucije od strane Karla Libknehta i Roze Luksemburg); neuspio pokušaj u Minhenu 1919 (komunističko ostrvo u neindustrijskom, pretežno malogradjanskom gradu, usred gotovo čisto seljačke zemlje): neuspio pokušaj u Madžarskoj (takodjer komunistićko ostrvo u doduše veleposjedničkoj agrarnoj zemlji): neuspio pokušaj u Italiji 1920—1922 (cijepanje socijalističke stranke i zaposijedanje fabrik4); neuspio pokušaj u Bugarskoj 1923, pod okriljem radikalne seljačke stranke, koja je vrlo kratko vrijeme vladala: neuspio, naročito, na veliko zasnovani pokušaj u Kini 1925—1926 (povremeni upliv na nacijonalistički pokret Kuomintanga: istom gubitak nekadašnjeg područja ruskog uticaja Mandžurije u Japanu otvorio je nove — uostalom pofpuno nerevolucijonarne — izglede u Kini). Ni najači komunistički pokret koji je dosad postojao, u Njemačkoj (1932 — šest milijon4 glasača), nije imao nikakva izgleda da osvoji vlast ...«

Ovi stalni neuspjesi kroz dvadeset godina uvjerljivo 80vore o neprodornoj snazi boljševizma na Zapad. Ono što je od boljševičke akcije preostalo, u zapadnim zemljama, nema danas zadaću da provede svjetsku revoluciju već da vrši trajan destruktivan posao i unosi nemir u narodne zajednice: a taj se posao vrši prema potrebama i direktivama sovjetske spoljne politike. Ni sprovodjenje permanentne revolucije ne bi stvorilo drugu situaciju.