Nova Evropa

uprkos toga sudjeluju u medjunarodnoj revolucijonarnoj borbi (s kojim uspjehom, to je drugo pitanje), onda je to zbog toga, što oni kao čemerni eklektičari mehanički miješaju apstraktni internacijonalizam sa reakcijonarnim utopijskim nacijonalnim socijalizmom ...« Posmatrajući ekonomske i socijalne odnose u ovoj perspektivi, Trocki vidi u Ruskom Oktobru samo jednu etapu u prodoru socijalizma internacijonalnog srazmjera, a nikako bazu za ostvarenje »sOcijalizma u jednoj zemlji«, kako to hoće Staljin i njegove Dpristaše. Put kojim je Staljin pošao neminovno vodi novom obliku ruskog nacijonalizma. Još 1925 godine pisao je Gebels (Goebbels): »Rusija je danas ruskija nego ikad prije; to što se naziva boljševičkim internacijonalizmom, to je panslavizam u najčišćoj i najizrazitijoj formi ...« Konačno, i Konrad Hajden tvrdi, da se Rusija nije mogla oteti naletu vremena a da se ne orijentira prema nacijonalizmu. Istina, Staljinova Rusija je zadržala neke iternacijonalne aparate (kao Komunističku Internacijonalu), a u po jedinim zemljama održava i komunističke partije; ali te političke ustanove već su odavno ispostave Sovjetske Vlade i vode politiku koja njoj odgovara, bez obzira na činjenicu što ta politika često dolazi u protivnost s osnovnim interesima radnik4 pojedinih zemalja.

Medjutim, praktično sprovodjenje svjetske revolucije, pa bilo to i na principima permanentne revolucije, bilo je slabe sreće. Preko granica Rusije boljševizam se nikako, nije mogao uspješno proširiti. Oblici pod kojima se pojavio nisu mogli biti autoritativni za Evropu: »Revolucijonarne teorije nemaju autoriteta, jer one nisu primijenjene pri osnivanju socijalističke države i nemaju udjela u njenim uspjesima. Konstruktivna praksa Moskve posjeduje još manje амо teta, jer njezini sami po sebi veliki tehnički uspjesi već su u Evropi davno izvršeni, dok su neke nesumnjivo YvaŽne SOCIijalne mjere još uvijek eksperimenat, i moraju to biti; i neprestano se mijenjaju, Što takodjer mora biti. Životni uslovi ruskog naroda pod sovjetskim sistemom — u najboljem slučaju — potvrdjuju, da izgradnja novog društva tovari na mase naroda velike žrtve...« (Konrad Heiden). Pri ovoj

176