Nova Evropa

vodi, naspram velikih i glavnih ratujućih stranaka, daje nade, da u svakom slučaju postoji u Evropi činilac koji neće dopustiti da vaga suviše pretegne na jednu stranu: u tom okviru, kao što smo videli, spada i Balkan u »sferu interesi4« one svetske sile koja traži oduške preko Crnog Mora na Sredozemlje — oduvek, a pogotovo sad kad joj se na severu zatvara put u svet —, pa tako i mi možemo nastojati da naš mali južnoslovenski čun vežemo za veliku rusku ladju. Drugi je momenat, da je konzervativni kapitalistički sistem u Engleskoj očigledno doživeo slom, pa se udaraju temelji za plansku privredu i nov socijalni poredak. U Engleskoj, potreban je rat da sazru revolucijonarne ideje. U Svetskom Ratu, pored ostalog, rešeno je Žensko Pitanje: u ovom ratu stavljeno je na dnevni red, i biće rešeno, dobrim delom, Socijalno Pitanje. Što je mnogo važnije, s evropskog i čovečanskog gledišta: slom kapitalizma i upoznavanje engleske zvanične politike s potrebama širokih slojeva otvoriće napokon razumevanje i za prilike i težnje drugih sredina i naroda sa nižim »standardom života«, i poimence Rus4, koje Englezi dosad nesamo da nisu poznavali nego nisu ni hteli da poznaju. A kad se Velika Britanija i Rusija jednom upoznaju i približe, na temelju pouzdanih obaveštenja i ocenjujući pravilno i pravično razlike ı odstojanja koji postoje medju njima, onda će ravnoteža sila u Evropi, u korist slobode i nezavisnosti narod4, biti ubrzo uspostavljena. Kad nastane to vreme, pošto prohuje ratni vihori i svako dodje na svoje mesto, uvidečće se da prirodnu ravnotežu Evrope imaju da održavaju Rusija i Velika Britanija, i da one to moraju činiti u potpunom skladu. Neće pomoći Staljinu da se odriče Slovenstva, Sloveni će napokon — s Rusijom na čelu — ipak udahnuti dušu Novoj Evropi; utoliko bolje, ako joj prinesu i nesasvim poništene tekovine Revolucije socijalnog značaja. Ali će socijalni preobražaj postati blagodet za Evropu ı ceo svet tek kad prodje kroz engleski levak. »Sovjeti«e ali uensgleskoj formi, to je naš komunizam, — ako njega dobije Evropa i čovečanstvo na kraju ovoga rata, neće tolika dragocena ljudska krv biti prolivena uzalud.

(5.

202