Nova Evropa

»azijatsko divljaštvo«. I u samim redovima marksist4 javio se protest. Već je Roza Luksemburgova, u prvim danima sovjetske vlasti, osudjivala prekomjerno upotrebljavanje terora kao političkog sredstva; a Andjelika Balabanova, u svojim memoarima, osudjuje teror, koji je preuzet od prijašnjih vlastodržaca i u svojoj je suštini protivan zasadama jedne masovne partije. Naročito se Karlo Kaucki oborio bio na komunistički teror, pa se povodom njegove kritike (koju karakteriše prejak humanistički akcenat) razvila poznata polemika izmedju njega i Trockog.

Medjutim, problem terora nije samo politički problem, tojest problem do koje S9ranice može teror poslužiti da se vlast održi na površini. A onda, što je važno, teror nije ni moralni problem već samo socijološki, i zato Sa kao takova treba, bez sentimentalnosti, ocijeniti. Teror kao političko sredstvo ne mora imati isključivo značenje. Tu dolazi do spornog odnosa izmedju sile i terora: što je teror, a Šta je sila? Spoljni efekti sile i terora mogu biti jednaki: toliko i toliko smrtnih osuda, ili toliko i toliko godina robije. Razlika je u unutarnjim tendencama, koje rukovode silom, odnosno terorom. Tek ako ova dva pojma socijološki posmotrimo, moći ćemo uočiti njihove glavne razlike. Teror је пепогmalna pojava; ali treba držati u vidu, da se on i pojavljuje u nenormalno vrijeme. Teror je dijete revolucije, a teško je odrediti Sdje je početak a gdje svršetak revolucije, tojest dokle i do kada ima teror opravdanje revolucijonarnoS vIemena. Teror ima da pomogne revoluciji, da odstrani sve elemente koji je sprječavaju da dodje do stanja socijalne ravnoteže. Ali budući da se revolucije ne mogu kalendarski ograničiti, to onda ni kritika terora obično nije uvjerljiva, već ni radi toga što se teror posmatra u društvu kao proizvoljna funkcija a ne kao nužnost. Teror je uslovljen političkim i istorijskim odnosima koji u revoluciji dolaze do izražaja. а

Mnogi socijolozi postaju nervozni kada je riječ O reVyOluciji i o teroru. Naročito oni koji svoja socijalna posmatranja temelje na pravnim pretpostavkama. Ali, zar postoje »pravni odnosi« u vrijeme revolucije? Revolucija lomi Jedan poredak, da onda iz svojih snag4 pristupi stvaranju drugo8, novog poretka: pravni momenti su kroz to vrijeme diktati

284