Nova Evropa

do medjusobnog uništenja. Sve se je to znalo još i prije norveške kampanje, mada niko nije htio da vjeruje u uspjeh »типјех ћоз гаја« 1 u podčinjavanje cijele Evrope, kako su to nacistički prvaci proricali u Rimu još prošle zime. Ni udruženi plemeniti napori Udruženih Država i Svete Stolice nisu imali uspjeha: djelo medjusobnosg uništavanja nastavljeno Je, i Još nije završeno.

Medjutim, u toku prve godine ovoga rata došlo je u Americi do bitnih promjena u javnom mišljenju, koje su naročito Jasno formulirane na konventima LUemokratske i Republikanske Stranke za predsjedničke izbore. Silom prilika iščezle su stvarne razlike u spoljno-političkim naziranjima izmedju obe američke tradicijonalne stranke. Intervencijonizam je frijumfirao kao rijetko kad u političkoj istoriji Udruženih Držav4, ı to u smislu mnogo širem ne9So ikada ranije. Izolacijonizam je prestao biti oznakom Republikanske Stranke, koja Sa je prepustila pojedincima, sektaškim puritancima, koji u svojoj zanesenosti ne vide koliko su Srandijozni razmah vazduhoplovstva ı njegova neslućena strateška upotreba zbližili dvije obale Atlantika! Ali je to shvatio konzervativni »Middle-west«, i republikanski kandidat za Predsjednika (Willkie) izjavio se Je potpuno solidarnim sa politikom narodne odbrane Rozevelta, pred svim opasnostima koje se približuju američkom kontinentu; izJasnio se za opću vojnu obavezu, tako suprotnu svim američkim ftradicijama, za astronomske vojne kredite, ха роdupiranje Velike Britanije vojnim materijalom, te za naJužu saradnju s Kanadom, koja se nalazi u ratu s velesilama osi. Razlika izmedju njih ostala je samo u unutrašnjoj politici, u borbi za i protiv »New deal«-a, iako Je ovaj donio Americi tek ono socijalno zakonodavstvo koje napredne evropske države već odavno uživaju, a koje baš autoritativne velesile nastoje dovesti do savršenstva, podredjujući svuda posebne interese općima. Nasuprot svjetskoj tendenciji općeSš Osiguranja socijalno slabijeg, što će u najmanju ruku biti jedna od dobrih posljedica ovog rata, zar bi baš u naprednoj Americi bio moguć korak unazad? Zato mi ne možemo da sumnjamo u nastavak »New-deal«-a, kao ni u nastavak intervencijonizma, koji nam se čini već osiguran, Jer nas samo mjesec dana dijeli od predsjedničkih izbor4.

294