Nova Evropa

PREKOBROJNA SVESKA,

Nova Evropa

Knjiđa XXXIII, Broj 13. 26. decembra, 1940

Etika i politika.

Kulturni život svakog razdoblja razvija se pod prevlašću one vrijednosti koja mu se nametnula kao vrhovna, kao »najviše dobro« čovjeka tog vremena. Znamo, da je čitava kultura Srednjega Vijeka nastajala u sjeni autoriteta religije, kultura prošlog stoljeća pod hegemonijom izvjesnih znanstvenih i pseudonaučnih hipoteza, dok današnju kulturu tlači često upravo antikulturna diktatura politike.

Kad gledamo na kulturni život nekoga doba izvana, pričinjava nam se kao da je njegov slobodni razvitak spriječen stanovitim predrasudama, pa i nasiljem. Taj dojam, koji nam daje povijest a i savremeno iskustvo, pojačava se još i time, što dobro znamo da se ta službena najviša vrijednost nameće ljudima izvjesnog doba često silom, sredstvima koja nisu uvijek primjerena kulturnom nivou dotične vrijednosti. Ali kad pogledamo problem najviše vrijednosti iznutra, sa stanovišta ljudskog duhovnog života, vidjećemo, da ta zavisnost čitavog kulturnog života i doživljavanja od nekog mjerila najvišeg, najboljeg, i apsoTutnog, nije samo posljedica spoljnjeg pritiska, nego је možda taj spoljni pritisak zapravo samo vješto iskorišćena potreba čovječjeg duha za nekim unutarnjim poretkom i harmonijom. Ipak su, uprkos toga duhovnog centralizma, pojedina područja ljudskog života uvijek bila više ili manje samostalna, i čovjek koji je poštovao neku vrijednost kao najvišu nije uvijek toj vrijednosti na isti način i u istoj mjeri i robovao. Tako je — naprimjer — čovjek Srednjega Vijeka morao da ispovijeda »Jedinu pravu i spasonosnu« vjeru, ako nije želio da izgubi glavu; ali je ipak pritome mogao sasvim individualno da uredi svoj obiteljski

385