Nova Evropa

kao najvredniji i najvažniji »predmet«, istu pogrešku čine i svi drugi propovjednici, ma o čemu propovijedali; i svaki je čovjek po svojoj prirodi pomalo propovjednik, jer svaki služi nečemu što je za njegovo shvatanje i za njegovu Spoznaju najviše. Propovjednik4 u tom smislu ima svuda: ima ih u crkvi i u politici; a ima ih nažalost i u znanosti, pa i u školi.

Religija i politika pretpostavljaju propovjedništvo po svojoj biti. Jer religija polazi od uvjerenja, da je zahvatila izvor čitavog duhovnog života; a čitavom duhovnom životu može očito biti samo jedno vrelo. Prema tome bi sama sebe pobijala religija koja ne bi smatrala, da baš ona jedina sadrži pravu istinu, te da je njezina božanska objava relativna. Zato propovjedništvo u religiji ne može osudjivati niko ko uopće priznaje vrijednost i važnost religije za kulturu. Isto tako ni politika ne može postojati bez ptopovjedništva, jer kao što religija želi da upravlja cjelinom duhovnog života čovjeka, tako politika želi imati kontrolu nad čitavim materijalnim zbivanjem njegovim. Religija i politika su najprimitivniji oblici socijalnog života medju ljudima; tek naknadno se odvajaju kulturna područja znanosti, morala, tehničke civilizacije, i druga. Tako se s vremenom kulturni život dijeli u područja koja nikada sama od sebe nisu mogla imati nakanu da jedno drugo unište, zatru, ili progutaju, jer napredak jednoga zavisi od napretka drugoga. Zato prava kultura, u svom užem području, ne trpi propovjedništva; ona smatra, da čovjek može učiniti najviše za društvo onda kad svoj smjer i svoje uvjerenje nalazi sim u sebi. Onaj ko pristaje uz neki nauk, koji su mu drugi propovijedali, vrlo je koristan član svoje političke stranke i lijep primjer vjernika, ali kultura od njega nema koristi. Jer ljudsko društvo napreduje kulturno samo onda ako se stare spoznaje stalno mijenjaju, proširuju, dž, i pobijaju novima. Što manje istomišljenik4, utoliko je napredniji i bujniji kulturni život. Vidimo iz toga, da i etička visina hrišćanstva — ljubav, ima svoj pravi smisao samo u vjerskopolitičkoj. dimenziji propovjedništva; na kulturnim područjima ne mora ljubav prema bližnjemu biti uvijek najviša vrlina. Nastranost i jednostranost učenjaka, naprimjer, povećava njegovu oštrinu pogleda i kritičnost; ljubav je u

389