Ošišani jež

VUKOVI U JAGNJEĆOJ KOŽI

Zagreb, 30 j-anuara Otkup sirovih koža u Hrvatskoj organizovan je tako da je, od 444 otkupna mjesta, 391 bilo u mkama privatnika. ■ U toj gungruli su veće koiičine koža, naročito ovčijih i jagnjećih, iščezle neznano gdje. PretpostavIja se da su se na 391 mjestu u kože uvukli vukovi, pa će se pri prvoj sljedećoj akciji na njih prirediti hajka.

TUGALJIVA PAROLA

Skoplje, 30 januara Po ulicama Skoplja nedavno je izlijepljena plakata sa natpisom; ,Jće čekaj da ti koža ostane bez vrednosti predaj je!“ Neke bojažljive građane podišli su žmarci, a kako zli jezlci pričaju, pojedinci su priredill januarsko-proljetni kros, samo da ne predaju kožu. Računaju: boIje i da im se pocijepa na leđlma i izgubi svaku vrijednost, nego da je nose na otkup. Da imaju bar dvije kože, pa da predajuvlškove, ajđe de. Naknadno su saznali da }e plakate izdalo Preduzeće za otfcup koža, ali goveđih i ovčljih Nije poznato još kollko se prijavilo onih na koje se ova parola odnosi.

ĆIRILICA U SUDU

Sombor, 30 jarrnara labo je Vub Karadžić izvojevao pobjedn narodnog jeziba prije toliko godina, Sreski narodni snd n Somborn donio je presudn po bojoj ta tebovina nlje pnnovažna. Za dobaz toga Sud se i dalje služi kovertama mađarsbfh vojnih vlasti iz vremena okupacije, a Vuku je ostavljen zakonsbi rob za žalbu.

MALE VIJESTI IZ ZEMLJE

SKOPLJE. U želji da što više aktivizira mjesečinu, -uprava Električne centrale u Skoplju vrlo rijetko noću osvjetljava Državnu bolnicti. Na taj način hitne hirurške intervencije u toku dana i noći smanjene su samo za 50%, a ne za 100°/o, koliko bi bilo da se sunce ugleda na Električnu centralu. SARAJEVO. Medu putnldma vodi se akcija za duboko oranje prašine, u čekaonici ovdašnje željezničke stanice. Saznaje se da se vodi slična akcija i u pogledu čitaonice u Mrkonjić-gradu. SKOPLJE. Traganje za radnom disciplinom, koje je u novembru i decembru prošle godine sa poletom vršeno u preduzeću Autotransport br. 1 u Skoplju, stajalo je svega 11.455 izgubljenih radnih časova. Pošto nije dostigla stotine hiljada izgubljenih radnih časova, akumulacija discipllnskih prekršaja znatno je podbacila. PAZARIC— EKSPRES Na pruzi Sarajevo Pazarič željezničari su u toku 1947 godine pokazali veliki uspjeh. U 90% slučajeva vozovi su svakog dana zakašnjavah po dva do dva i po sata. Ne znamo da li su željezničari na toj pruzi objavili takmičenje nekim drugim željezničarima u zakašnjavanju, ali da su takvi primjeri uspešnog i urednog zakašanjavanja nepoznati ta

DOMAĆE ZANIMLJIVOSTI

Muzikalne dlanove dobila je Antica Miioš, učiteljica u Dolu, na Hvaru, prostim ali zvučnim šamaranjem školske djece. Ako je šake i dalje ovako lijepo posluže, uskoro će istupiti i pred širu javnost. Šumski pacovi, naoružani sjekirama, uspjeli su da u toku prošle godine oglođu slavonske šume, pričinivši narodu štetu od 6 miliona dinara. Po otiscima zuba, koji su čisto špekulantskog kalibra, sad im se svestrano ulazi u trag.

JESTE LI ČULI?

...da je Na-Ma u Zagrebu organlzovala prodaju posuđa po ~lančanom“ sistemu, pa u jednoj prodavnici kupite posuđe, u drugoj poklopce, u trećoj?.. I tako dalje.

_.da rudnik ~Soko“ nema prihvatne ambulatne niti Ijekara pa oboljeli radnici moraju da idu na izlet u Knjaževac, koji je uđaljen nešto maio preko trideset kilometara?„

„.da je šumska uprava Blagojev Kamen dobila pred zimu umjesto cokula za radnike Ijetnje sandale i da su se preko ovoga iskidall od smijeha članovi organlzacionog radničkog kolektiva? Ćorava posla

Konzule, jeste H uspjeli da dignete tnrskn manjinu pro tiv narodne vlasti u Jugoslaviji? Nažalost Jalčin efendija u toj manjini naši su os tali dibidus u manjini!

NEMA!

Ništa nije lakše izgovoriti na našem jeziku nego riječ; nema. ~Nema!“ 1 gotovo. (Podrazumijeva se: „Vuci se! Trljaj glavu!“ i slične dobropošlice). Hajde što oni u zadrugama upotrebljavaju tu riječ to im je i dužnost, da odgovaraju: ~Nema!“ na sve želje naivnih zadrugara. Nema, pa nema! Ukratko, nema nlčega što se jede, 1zuzev marmelade. AU ima i jedna druga profesija što voll riječ ~nema“, iako joj to nikako ne spada u dužnost. To su apotekari. Naravno, nekl apotekari. Eto tako, užlo im valjda u naviku, pa kažu: ~Nema“ i kad treba i kad ne treba. Ali koliko njihovo nem a, tollko moje i ma, 1 da čujete kako se ja ponekad nosim s apotekarima; naravno, s nefctm apotekarima. Uđem u apoteku, pobožno sklnem kapu i snishodljivo zamollm malo ~cinkvajsa“. Nema! dočekuje apotekar. Ima kažem }a tiho, jer nisam čovjek koji voll da diže larmu. Kako ima? Vi bolje znate! Otkađa mi to ne dobijamo! Otkada? Od juče? U slagalištu možete dobitl na kilo. On brže priziva pomoćnika i ~grdi“ ga što mu ne javlja šta je juče podigao. Dobijam izvinjenje i „cinkvajs".

Odem opet u neku drugu apoteku, skinem kapu i zatražim sirup ~Plantakod“, Nema! Kakav ~Plantakod!“ Danas tražite ~Plantakod!“ Pa to se uopšte ne proizvodi Nema sirovina, nema... Ima, kažem )a tiho ima svega. Da 11 biste željeli da vam se pošalje sto flaša? U tamo nekoj apoteci graknuše na mene kad pomenuh neko čudno bilje. Deset godina nisu čuli da ono negdje postoji. Na-

bavlja se iz Australije! A ja ih obavještavam da mogu dobiti pola kilograma odjednom, tu usred Beograda.„ I tako dalje. Naravno, ne mogu svi građani da budu tako sveznajući kao ja, a mnogl će se čuditi kakva mi to tlca javlja šta ima a šta nema u apotekama. Ta tica je, međutim moj komšija koji radi u slagalištu Ijekova, baš tamo u otsjeku za raspodjelu. I kad pođem zlu ne trebalo! po neki preparat, a ja se prethodno raspitam kod mog „Srboleka". (Inače, njegova ustanova ima i telefon—.)

UJka Pero, od čega Hve člka Toma i tetka Mlca, kad niSta ne rade? Pst! Ako bndeš postavljao tako glupa pltanja, tužiću te baba-Rogi! A ja ćn tebe narodnoj vlasti što trguješ sa zlatom.

Uspjeh u onepismenjavanju

Irvjesni prosvjetni radnlci Zupanjskog kotara u Slavoniji uložili su sve svoje snage da se opismeni što manji broj nepismenih. Zasad nlje postlgnut stoprocentnl uspjeh, jer još uvijek ima 40% savedenih nepismenjaka kojl pohađaju analfabetske tećajeve. Međutim, prosvjetiteljl iz Zupanje vjeruju da će taj procent uspjetl da smanje. Najveći uspjeh u tom pogledu postigli su učitelji sela Soljana 1 Gudinaca. U njihovim selima nema ni pomena od anaifabetskih tečajeva.

ALAJBEGOVA SLAMA

Kranjske kobasice su nadaleko čuvene. Ali je još veću slavu doživjela kranjska tekstiina fabrika n Tiskanina<. Jedna soiidna grupica iz ove fabrike osnovala je udruženje za reformu narodnih poslovica. Govorilo se: *Obućarska djeca idu bosa, krofaćka goia<. Ovo društvance je smatraio da je to nepravda. Kad mogu kuvari po menzama da izaberu sebi najljepše parčence mesa, treba I svaki proizvođać prvo svoju brigicu da prebrine. Oni koji prave štofove trebalo bl prvo, da odvoje za sebe, onima koji izrađuju cipeie isto tako su najbliže sopstvene noge, oni što rade u kovnici novca treba takođe da se obezbijede sa svojim fabrikatima, itd., itd. I ovi brižljivl domaćinl, da ne bi dosađlvali nadležnima sa moibom za tekstiine bonove, skromno su sakupiii oko 4.000 metara štota. Čudno je samo kako je uprara preduzeća bila tako darežljiva. Ona je sa svoje strane bila zauzeta drugim problemima: bavila se ispitivanjem revoiucionarmog novatorstva na polju evidencije. Pozastarjeioj metodi stvar je išla suviše birokratski: knjiženje, broja. nje, metri, kilogrami, i mase drugih dosadnih komplikacija. Noya evidencija se sastojaia u tome što se ćitav iager proizvedenog štofa snimi fotografskim aparatom. Kad se lager poveća ili kontroliše, opet se snimi i na fotografiji se taćno vidi da li se gomila uvećala ill smanjila. Čak se i prebacivanje normi u ćitavoj produkciji vrlo precizno izraćunava: prosto se upoređuje koliko je koja slika veća od druge. Evidentiranje po ovom sistemu Imalo je samo tai nedostatak što se nije dalo predvidjeti, kao u slućaju fabrike y>Tiskanina< da roba može da se *odvadi< sa zadnje strane gomile, a to fotografsko soč'rvo ne može da übvati. Novi sistem su prihvatila ioš neka preduzeća, aii on se, na kraju, strašno kompromitovao. U jed. nom beogradskom preduzeću neko Je ukrao upijać sa direktorovog stola. Nastala je opšta hajka, a krivac je pobjegao. Komisija je zvanićno utvrdila manjak preduzeća u vrijednosti jednog upijaća. Poslije pola godine krivac je uhvaćen, a tada se pokazala siabost fotografske evldencije. Uhvaćeni nije ukrao upijač (on se bio zaturk) u korpi za hartije) ali je zato »presiišaCM kasu sa nekoliko stotina hiljada samo što nije ukrao I cijeio preduzeće i direktora iićno, a evidencija nije ni primijetiia. Pošto su sv! krfvci vrlo brzo pohvatani, uprave kod kojih se dešavaju ovakvi maleri smatraju da su potpuno ispunile normu na sektoru hvatanja kradijivaca I obećavaju da će übuduće organizovati takmičenje za minimaino skraćivanje roka koji je potreban da se odbjegli krivac uhvati. Neki neupućeni tvrde da su u većini slućajeva ti kradijfvci bill Ijudi koji su več ranije osuđivani. te je boije ne hvatati krfvce več se starati da do krivice i ne dode. Stoga su mnogi direktori naredill najstrože ispitfvanje svakog novog ćinovnika da ne ispadne neko isumnjivo lice<. Tako, na primjer, u ćinovnićkom iistu nekog Čopa iz Novog Sada, ćinovnika Ministarstva poijoprivrede piše: *Oći plave, rumeno llce, sasvim anđeoski izgled, nema ćak ni crven nos. Dosada je svega 46 puta osuđivan zbog krađa i varanja, ali je dao ćasnu rijeć da više neće da krade. Može mu se povjeriti blagajnićka dužnost.< Izgleda da poslije ovakvih strogih kontroia više neće biti krađa i prevara. Aii neće bitl ni takvih »evldentićara< I » kontro!ora<. V. K.

31 JAJSTUAR 1948

2