Ritam

ŠPARKA: To se ovako desilo. Znali smo u Jugi za MTV, ali u to doba nismo vidjeli ni jedan kadar sa njihovim voditeljima. I tako dijelimo mi ploče i plakate i press materijale, a on stoji tamo onako mali, neugledan i šuti. I onda je netko od prisutnih rekao Gobcu da i njemu da ploču. Mislim da smo toj promociji pristupili krajnje profesionalпо, mada možeš misliti kako smo izgledali poslije puta i svih tih večeri. Zbilja smo profesionalno nastupali, mada engleski nikom od nas nije jača strana, pobrinuli smo se imati čovjeka koji govori i nizozemski i engleski, napravili smo press materijal na engleskom, radio singl na engleskom, donjeli ploče, plakate, prijevode pjesama. Bolje se može samo u tom smislu da smo napravili press u boji i sl. I tako poslije polufinala nam je Marsel prišao i rekao kako mu se to jako svidilo i da ćemo za dva dana biti na MTV-u. E sad tom nemaš što vjerovati Ш nevjerovati. Došli smo u jedan coffie shop, prije toga kupili video-kazetu i rekli konobaru da smo mi band koji će sada biti na MTV-u. Na to je ovaj s podsmjehom odgovorio kako je samo jedan holandski sastav bio na MTV. Kad smo mu rekli da smo iz Juge prasnuo je bez kompleksa u smijeh. Na to smo ga lijepo zamolili da ćuti i snimi, na šta je on rekao da nema frke. No cijelo vrijeme nas je naiukavao da kupujemo pive, govoreći kako ne smjemo tu sjediti ako ništa пе pijemo, pa smo mi marljivo naručivali pive. Kad je stvar krenula promjenio je naglo raspoloženje, počeo urlati: „We here stars in pub!”. Odmah je bio ljubazan: „Izvolite gospodo što želite, probajte ovo, probajte ono.” BRAD A: Možeš zamisliti kako smo mi njima u bircu izgledali. Neki bezvezni klipani koji klepeću da su na MTV, i fakat kad je krenulo Ijudi su samo zinuli. SPARKA: Svi osim jednog hašomana koji je sjedio u kutu i nije se ni pomakao. Cijelo vrijeme je spavao. Imam osjećaj da bih ga zatekao u istom položaju sad da dodem tamo. RITAM; I onda ste pokupili te snimke sa mix palta i izdali ploču. BRADE; Ne, ti snimci su sa zadnje mini tumeje (imali smo četiri koncerta). RITAM: Aha, onda ste se treći put vratili na mini - tumeju. SPARKA: Da, trebali smo ići na finale, ali se to finale (za nas) nije dogodilo. Saznali smo od čovjeka iz žirija kako su oni u stvari srezali stvar u koijenu, što im uopće ne zamjeravamo, jer su se prepali da bi možda mogli biti jaka konkurencija za pravo mjesto. Da smo prošli u finale oni bi bili objektivni, tu nema dvojbe. Ovako, potpuno ih shvaćam, uostalom naša vrijednost se može provjeriti na kompilacijskoj kazeti gdje se nalaze svih dvadeset polufmalista.

BRAD A: I to što Se desilo je OK, nismo ni očekivali da bismo mogli ući u finale. RITAM: Ono što roene smeta kod ove ploje to da sam oCekivao puno übjedljivije ostvarepje, poput npr. drugog albums Dima, koji je bio svojevrsna replika na loSe prodnciran prvi album. Zato „Live In Amsterdam” smatrara malo ishitrenim pofezom. Ne mislite li da je ovakvu ploču ipak trebalo snimad na „domaćem terenu”. SPARKA: Pa misiim da se dornadm grupama ne pruža svaki dan šansa da urade nešto van granica. Ploca nije izdana pošto-poto, već zato što je to ostavilo traga tamo. Mislim, svaki band može napraviti svirku vaoi. ali dobro znam koliko je ovo nase ostavilo traga tamo i siguran sam da je to vrijedilo staviti na vinil, i zbog nas i zbog tih !judi tamo. RITAM: Šparka, ti si ustvari lajno tata ove grope. SPARKA; Pitaj što te interesira. RITAM; Gropa „Neron”. SPARKA; „Neron”, da smo imali samo malo vise svirki. malo vise godina i da smo znali malo posla, u to vrijeme je to bila muzika koja se mogla strašno dobro prodati. Nastaii smo kao fuzija klinačkih bandova „Rokfeler band” Nevena Kepeskog, te mog i Tigranovog. Sva muzika i tekst su bili Kepini, a nazvali smo se tako po nadimku pjevača, koji ga je dobio zato što je htio zapaliti osnovnu školu. Tu je bio i Banjeglav Branko, koji je svirao sax i poslije u Psihomodo Popu. Svirali smo po gradu sve dok pjevać nije otišao u vojsku. Tada je pao pravi kfinački dogovor da nađemo pjevača koji će ga zamjenjivati dok se ne vrati iz vojske, I tako je uleteo Gobac kojem se to odmah svidalo. RITAM: I onda ste odmah mjenjali ime.

SPARKA: Naravno, jer kada uleti bilo tko od novih Ijudi u band bez obzira što svira dosta se mijenja, a kamoli kada dode pjevač. Tada se mijenja cijela koncepcija jer on to skroz drugačije prezentira. Ondaje i nastalo ime Psihomodo Pop, koje je bilo zvučno, mada je imalo i veze sa Cocney Rebel (drugi LP „Psychomodo”). Prvi manager je bio Davor Butković (kritičar, baš kao i Kepeski) i imali smo legendaran koncert u Splitu (što ne znam dali je fer spominjati). Bili smo predgrupa Zvijezdama i kada su oni završili sa svojim nastupom, mi smo imali bis. Poslije njih, a na poziv publike. RITAM: I onda ste kompletno odšli u vojsku, a nešto ranije održali debar oproštajni koncert u Kulušiću. SPARKA; Ne, ostali smo ja i Gobac. Onda smo uzeli Luca za bubnjara (prije je bubnjao na ploči Mira Furlan i Orkestar Davora Semniga, te momka po imenu Robi iz Samobora, koji je bio zanimljiva pojava, a uz to i vrio dobar gitarisL Nastavili smo uredno svirati po klubovima u gradu i malo van njega. Prvi koncert sa Kepeskim smo imali u Karlovcu i to posebno pamtim, jer to je valjda tako izgledalo ns ranim punk koncertima u Electric Ballroomu i sličnim mjestima. Ljudi leže po pozomici, pive do gležnja, sve puno krhotina od flaša, bubanj potpuno rasturen. To je ujedno i prvi dodir sa dvije gitare i tada su nam se prvi put otvorile neke vijuge koje će kasnije proraditi. RITAM; Kepeski se vratio iz vojske sa ozbifinim planovima da napravi dobar komercljalan band. Sjecam se samo trake sa duhaiima i pratećim ženskim vokalima. SPARKA: Ja to znam samo otprilike, jer sam u to doba bio u vojsci. No znam da je Kepa kanio napraviti nekakav bogato produciran sastav u kvazi soul furci, i tako su nastaii ti snimci sa Dubravkom Ostojić i Mirom Furlan kao pratećim vokalima. Tu je pao i prvi kontakt sa Pikom koji je produ-

32