Ritam

drao te snimke. Jedna od tih snimki je objavljena na kompilacijskoj ploči demo bandova beogradskog „Ventilatora 202”. Kada sam se vratio iz vojske Kepa je jednostavno otpao. RTTAM: Na koju fora? ŠPARKA: Trebalo se odlučivati što raditi u Svotu, jer to su takve godine devetnaesta, dvadeseta, kad se takve odluke donose. RTTAM: Hoćeš li svirat’ ili stndirat’. ŠPARKE: Da, i on je na vrijeme shvatio da je to vrlo teško. Svi smo to probali i mada postoje ljudi koji vjerojatno mogu, nije išlo. Rekao je na vrijeme da to ne želi raditi tako, što je bilo sasvim u redu sa njegove strane. Ista stvar se desila i sa Brankom kojem band nije vise ličio ni na šta, pa se posvetio skroz faksu. Kepa je završio kao najbolji student slavistike, unazad ne znam koliko godina, a ostim toga, zna svoj pravac. Tako smo ostali Tigran, koji je u to doba radio bjesomučno kao scenski radnik na TV, Gobac koji je bio na cesti i ja potpuno lud nakon vojske. Nije me interesiralo ništa, osim da cijele nod provodim vani, a dane prespavljujem. To je isto radio i Gobac, samo je on shvćao u kojim je stanjima i šta raditi dalje. Stvar se pojovo iskristalizirala, bill smo nas trojica koji smo odlučiii napraviti band koji će funkcionirati. Gomila ljudi se potezala po bandu pokušavajući svirati gitaru, sve dok se Gobcu nije jednoga dana ponudio Sale kojeg je ovaj poznavao od malih

nogu iz Karlovca. On je došao u tuberkuloza rupu u Gundulićevoj, izvadio svog posudcnog strata, primio . najobičniji E-dur, uključio se i lupio po gitari. 1 tad kužis kako djelo vrijeme tražiš i razmišljaš o nečem toliko jednostavnora i banalnom, a s druge strane jako kompliciranom, i skužiš da je to To. Prva proba - naučio je par stvari. Od tada smo upomo počeli raditi pet-šest sati dnevno. RITAM: Tada so pali i prvi planovi za ploču. ŠPARKA: Da, samo smo tada bili daleko od nje, jer je Jugoton bio gluh na sva naše zahtjeve. RITAM; I ne samo Jugoton. Svima ste Ijubili '.Tata. ŠPARKA; Bilo je nekih ponuda, svi su htjeli, ali nitko nije finalizirao (davao lovu za snimanje). Bilo je osim toga i drugih stvari koje jednostavno nismo htjeb prihvatiti. Već tad smo jako vjerovali u sebe i nismo htjeli kompromise sa diskografskim kućama, vjerujuci da će ploča kad tad sazrijeti. Od 11. mjeseca 85., kada smo počeli raditi sa Saletom, napraviii smo strahovit napredak. Ne mislim da smo postal! Vlatko Stefanoski, nego smo počeli shvaćati na koji način trcba svirati našu glazbu. an treba svirati našu glazbu. 1 falila je samo jedna gitara koja čc bojati zvuk, stavljati točku na i.

RTTAM: I to je bio mail virtuoso Brads. BRADA; Da makar sam je dva puta ranije odbio Gopca jer je bilo još planova za oživljavanje „Ritma Sa Ovog svijeta”. RITAM: „Ritam...” je čak i objavio ploču. BRADA: Da, to je ispalo sasvim slučajno jer je Helidon imao valjda godisnju kvotu u kojoj je trebalo snimiti neku novu grupu. B. Janković (manager grupe) je već prije kontaktirao sa njima i odnio im snimke koje su im se dopale. To je toliko na brzinu ispalo da smo stvari uradili direktno za ploču jer ih nismo imali dovoljno. Sasvim suprotno Psihomodo Popu. ŠPARKA: Brada je idealan jer nije kao drugi gitaristi. Vrlo je pedantan i uopšte se ne eksponira. Kad je prvi put došao na probu svirao je na jadni od 2 i pol dok Radulović svira na sedam i pol što je inače sindrom svih gitarista. No, Brada je to toliko dobro radio da sam se zabezeknuo. RITAM: Pomirio je Ramonese n vama sa Stonesima u sebi. ŠPARKA: Da, mi smo se svi žestoko palili na Ramonese (i još se uvijek palimo) a ta dva banda imaju neku zajedničku crtu koja se u nama iskristalizirala. BRADA: Nije to neko furanje, ispalo je čisto spontano.

33