Ritam

VARIOUS ARTISTS - HOUSE MUSIC: RHYTM KING BUMPER ISSUE (Rhytm King - ZKP RTV Ljubljana)

Evo i jednog iznenađenja. Praktično bez ikakve najave u prodavnicama se pojavila kompilacija RHYTM KING BUMPER ISSUE sa ukupno 6 izvođača i 10 pesama. Konkretno, to ovako izgleda. Dve pesme za sastav S-EXPRESS i to SUPERFLY GUY i THEME FROM S-EXPRESS. Stvari antologijske i sigumo već svima poznate. Isto važi i za BOMB THE BASS koji su predstavljeni sa istorijf-BEAT DIS i DON’T MAKE ME WAIT. Zatim su tu BEATMASTERS za izvTsnim singlom BURN IT UP, pa opet isti ti samo pojačani sa COOKIE CREW (čestitamo na prvom, valjda ne i poslednjem pojavljivanju u Jugoslaviji. Alo, PGP, one imam novi LP i zove se GOT TO KEEP ON) u pesmi ROK DA HOUSE (što je i na|uzbud|mji trenutak ove ploče). Još jedrn domaća premijera i sasgLfC?Д FORD sa Pesmama FLOWERS i posebno dobrom OOCШЕ СООСШЕ (alo, ZKP RTVLJ, i oni imaju LP i zove se FORD Sink “ STAY AWAY 1 ш MERLIN 1 Odličan izbor HOUSE muzike, nema šta, a 11.... Dugo sam kopao po stranoj štampi i katelozima i nigde nisam mogao da pronadem ovu kompilacjju. Da 11 je to jedan od onih specijalista a-la-Jugodisc ne znam, all ako jeste onda imamo par sitnijih zamerki. Zažto BOMB THE BASS, kada se obe pesme već nalaze na albumu INTO THE DRAGON, takode objavljenom kod nas. Ill: zašto SEXPRESS kada i oni imaju LP ORIGINAL SOUNDTRACK na kojem se nalaze i ove dve pesme. Drugim rečima - Ao, ZKP RTV LJ, objavite taj LP. Unapred mu dajem 5 zvezdica. A ako je ploča ipak regulamo izdanje onda opet svaka čas’. Ocena: * ♦ * ♦ *

Miško Blibija

P.S. NMkm se da ove poslednje ploče koje je objavio Jura RobežШК iz Z.KP RTV U rusu slučajnost već najava još boljih ploča iz bratske nam Slovenije.

ROY ORBISON RARE ORBISON (Monument - Suzy) OUR LOVE SONG (Monument - Suzy) BEST-LOVED STANDARDS (Monument - Suzy)

I To je to. Ono što se dešavalo sa I svim velikim izvođačima a rock’n’rolla nakon njihove smr-3 ti počelo se dešavati isa Roy I Orbisonom. No, dok su se po svijetu za vrijeme njegovog žij vota izdavale kompilacije uglavnom tipa najnaj stvari, poslije njegove smrti kopaju se i stvari koje nisu bile toliko u eksploataciji iz jednostavnog razloga što nisu bili hitovi. Neshvatljivo, ali šta je tu je, trebali bi biti sretni što možemo te neke stvari konačno staviti na svoj gra[ mofon i prepustiti se najljepšem glasu koji je ikad strujao zvuč- ■ nicom, pojačalom i naravno zvčnicima. 1. „Rare Orbison”. Na ovoj ploči možemo čuti prvi singl koji je Orbison snimio za Nashvillesku kuću „Monument” (Fred Foster): „Paper Boy/Wth the Bug”, pjesme koje je prethodno snimio u svojoj kratkoj fazi za RCA (1959), ali promjenivši kuću RCA to nije ni objavio. Tadašnji kritičari ocjenili su singl kao dobar ali sa nedostacima. Međutim, ništa mu nije falilo, jerje bio odlična uvertira, pomalo sramežljiva (kao i sam autor) i producentski skučena (singl još nema onu opersku bombas tičnost), ali tim dvjema pjesmama to nije ni trebalo. Osim ovog singla na prvoj strani „Rare Orbisona” nalazimo B-strane poznatijih singlova, od kojih bi izdvojio „The Actress” i „Only with You”. Na dm pjesmama nalazimo dva glavna Orbisonova suradnika tokom cijelokupne karijere. One od kritičara hvaljene (suradnja sa Joe Melsonom) i one ne hvaljene (radovi sa William „Bill" deesom). Dio „krivice” za to odnosi vjerojatno i Roy Orbison koji je svoje slušaoce navikao samo na jednu njegovu stranu, ne dopuštajući promjene u njoj, i u trenutku kada ta njegova „poletna” urryetnost Postaje ozbiljna tj. kada sam Orbison kao ličnost odrasta i kada više nije momak koji sve gleda iz kuta i cvili, nego je gubitnik ali tip heroja, kritičari ga

napuštaju (ali ne i svi gramofoni). Tako pjesme koje je napisao sam ili sa Melsonom posjeduju onu đačku, snenu prepoznatljivost, jer je borba u Orbisonu iznutra, dok radom sa Bill Deesom on izlazi iz svoje čahure i postaje coyjek koji se odraslo nosi sa svojim problemima, Prijelomna pjesma i njegov najveći hit je „Oh Pretty Woman”, baš tu je prijelomna faza Orbisonovih šezdesetih. Sa druge strane „Rare Orbisona” nalazimo još jedan rani proglas usamljenosti „Pretty One”, te pjesme koje je Orbison snimio za Monumet, ali jedanaest godina nakon raskida. Izdvojio bih „No Chain at AH”, sa svojom reminiscencijom na stare dobre contry i rockin’ pjesme gledane iz duha sedamdesetih godina (usporedivo sa Rick Nelsonom iz sedamdesetih) i „Blues In My Mind”, pjesme koja je pravo malo remek djelo u svojoj komleksnoj ozbiljnosti. U njoj kao da leži težina svih stvari koje je Orbison ikad snimio, u kojoj kao da žeii reći da više ne zna kamo dalje, kao da je njegova misija završena. 2. „Our Love Song”. „Our Love Song”, je nastavak pride o Orbisonu, i to u vrijeme poslije „Oh Pretty woman”, kada ni sam nije bio zadovoljan svojim rezultatima. Onjejedini i imao pravo na to. Prvo što se zapaža na ploči su dvije pjesme sa prizvukom meksičkog melosa („You te Amo Maria”, „Bom on the Wind”). Tu je Orbison (uz mogući utjecaj Bill Deesa) otišao u vode koje su uglavnom bile rezervirane za Elvis Presleya. Uvodenje latino motiva u pjesme je davalo dobru gu za veći osjećaj strastvenosti, blizak onome kojeg nalazimo na ргидјег u „mariachi” glazbi. On se sada namece ljudima, da-