Ritam

Bob Geldof, poznatiji kao tatice Band Aiđ-a, i bivši vođa Boomtown Rats, je sniraio novu ploču slikovitog naslova: „Vegetarians Of Love”. Da li je to ruka pomirenja Morrissey-u, sa kojim se Geldof svojski pljuvao preko sredstava javnog informisanja, oko Bank Aida, naravno.

TIME IS OUT?

Verovatno se rnnogi od vas.sećaju oktobra prošle godine (to je bilo vreme kada se najviše pričalo o tome kako se „Ritam” gasi) kada je naš urednik demantovao glasine o prestanku Ritma u emisiji „Tajm aut” na trećem kanalu televizije Beograd. A to je samo jedna proverena informacija iz oblasti kulture koju je plasirala, inače najmlada redakciia 3. kanala. Urednica Lana Petošević i voditeljka Tanja Petrovié sa ekipom mladih i poletnih saradnika već gotovo punih godinu dana (31. maja proslavili su 250. emisiju) svakodnevno obilaze i obaveštavaju beograđane o svim značajnim i zanimljivim kultumim dešavanjima u gradu. Od kako je poćetkom prošle godine prestala da izlazi „Веогаma” jedini pravi kultumi vodič namenjen žiteljima našeg glavnog grada „Tajm aut” je postalo jedino mesto gde su se mogle čuti i videti proverene informacije iz kulture - najave dogadaja, recenzije novih filmova, stripova, knjiga, izložbi itd. Ova emsija traje 15 minuta i za to se vreme emituje najmanje 3-4 priloga snimljenih na terenu, uz razgovor sa gostom u studiju. Ova, inače najstarija emisija na 3. kanalu, uprkos agilnosti i energiji ekipe, postala je pastorče svoje kuée, pa joj je, prvo pre dva meseca pomeren termin sa udarnih 19 h na problematičnih 16,30 h za ovakvu emisiju, da bi po najnovijoj šemi dovedena u pitanje, iz, naravno, razloga tržišnog poslovanjal? Voleli bismo da „Tajm aut” kao i „Ritam” preživi, jer poseduje one unutrašnje razloge koji se ne bi smeli dovoditi u pitanje, no ako mu se desi ono drugo „Ritam” želi da barem pomene, još jedom Lanu i Tanju, kao i Sunčicu Milosavljević, Darka Debelića, Milieu Momčilović, Olju Papič, Vitku Vujovié, Draganu Kanjevac i Biljanu Srbljanović A šlo se tiče televizije i tržišne ekonomije i jednoj i drugoj želimo sve najbolje. I iznad svega prave poteze!

NEUE SLOWENISCHE KUNST

Osim albuma „Macbeth”, koji se pojavio pred nein mjesec, LAIBACH su naumili da izdaju, konačno, i ploču sa sopstvenim novim pjesmama. Isti će se zvati „Das Kapital” i već poduže vrijeme se radi njegov remix u Londonu. Kako je cijeli NSK, izgleda, u fazi prvobitne akumulacije, tzv. grabeza, istoimenu predstavu pripremaju i Rdeči Pilosti, i to po tekstu Vladimira Stojsavljevića „Ljubav i driava” („Die Liebe” i „DHava” - brak iz računa?). Da to nije slučajno govori i činjenica da su Piloti, pod okriijem države (naravno, slovenačke) oformili „Institut združenih umjetnosti”, čija će briga biti da priprema Projekte Pilota i koji je, inače, zametak Akademie zdrulenih umjetnosti koja bi oko 2000. godine trebala biti postavljena, dakako, na Ijubljanskom Gradu, zajedno sa Geostacionamom sateIhom kome je zadatak da pripremi naše künstlere za skori nadolazak Antigravitacijske umjetnosti iliti supra-modemizma.

U cilju daljih priprema za to, „Kapital” 6e biti postavljen u Briselu 1993., i od tada igran svakih deset godina, pri čemu će glumce, kako budu umirali, zamjenjivati lutke : roboti, koje će svirati ritam (za pokojne muške glumce) ili melodiju (za glumice), sve to zaključno sa 2043. kada će, po pretpostavei Pilota, predstava biti igrana potpuno bez glumaca i stvoreni uslovi za Antigravitaeijski teatar. Cijela priča će biti mnogo jasnija ovih dana kada Grafički zavod Hrvatske objavi i knjigu „NSK”, koja je već najavljena na frankufrtskom sajmu. Imaće 248 strana, oko 400 ilustracija, na kunstdruck papiru i njena bi se promoeija trebala poklopiti sa premijerom „Opernog observatorija Rekord” u novosadskom narodnom pozorištu, zakazanom za 5. maj.

TEMPO, Dezember, 12/1989; Die 100 beste Platten. Filme + Bücher der 80er Jahre; Jahreszeiten - Verlag, Hamburg; 5DM

Sumiranje protekloga desetljeća bića, izgleda, obavljeno pompeznije nego ikad, a rai svi znamo u čemu je tajna: „istina je da se ,duh vremena'

osamdesetih kanalizirao u trendovskim revijama”, a one su unatoč svome sumraku još uvjjek dovoljno moćne da uhču.na Zeitgeist кгаја vijeka. Strategija hamburškog Tempa, „vodeća tmdovska revija kasnih osamdesetih” je tu najlukavija i najhladnokrvnija: prvo je, početkom prošle godine izdan dvobroj 12/1988-1/1989. u kome su u prvom dijelu rekapitulisani fenomeni osamdesetih a u drugom promovisano 90 iđeja/proizvoda (što je ovdje, dakako, isto) za devedesete, da bi godinu docnije publikum bio podsjećan ne samo na ponuđeni projekat, čak bitno ni na osamdesete, nego na nostalgiju - miris kojim će odisati štamparije devedesetih. Vjerovatno će najbitniji sastojak tog speleena s okusom, možda, Opiuma, biti Prince, čiji.„Purple Rain” nije samo ploča decenije, kako je to odavno predvidio Arnold Layne, već i „ploča stoljeća” i čiji su „1999” na sedmom i_ „Around The World In A Day” na 37. mjestu. „§ta bi bile osamdesete bez njega?” pita se u pripadajućem eseju Andrian Kreye - yjerovatno isto što i bez „Remain In Light” (2), „The Queen Is Dead” (3) ili „It Takes Nation Of Millions...” (4), ali eseji nemaju logiku pisanja pa će jedan pripasti „The Joshua Tree” (88), ali ne i „Big Science” Laurie Anderson, koja je na 57. pozicijL Što sve nije ništa prema prilično čudnim entruyjima kakvim, uostalom, kraut-liste obiluju još od (njima) zlatnih sedamdesetih. Film decenije je, ipak, „Blade Runner”. U stopu su mu „E.T.”, „Amsricki žigolo” Paula Schradera (1980) i e Velvet” Davida Lyncha iz 1986; tolika amerikanoftlija, ali ni demokratija ne vladaju medu knjigama: u godinama kada je „teorija postala sexy” prvo mjesto pripada Rainaldu Soetzu („Irre”, 1983), drugo knjizi „Klaviristkinja” Elfriede Jelinek iz iste godine, a treće „Satanskim stihovima”. Svakako da su tu Jean Baudrillaurd i Douglas R. Hofstadter, Stephen King i Umberto Eco, ali i „Sexbeat”, autobiografija Spexovog kritičara Diedricha Diedrichsena I ko još sve ne. Balkanci se, simptomatično, pojavljuju tamo gdje ih manje oćekujemo: nema „Hazarskog rečnika” niti Kusturice, ali je „Opus Dei” (njemački ukus...) na 33. a „Le Mystère des Yoix Bulgares” na 19. mjestu LP-a. Najnepčekivaniji i najsarmantniji (?) entry je zbirka lirike i proze Blixe Bargelda Stimme frisst Feuer (93) („1/2 Mensch” njegovih E. Neubauten je na 30 podioku), ali to već spada u domen nostalgije. A šta će devedesete biti bez nje?

10