Ritam

Ritam FAKTA

Pise:

Momcilo Rajin

Kompilacije Unforgettable I i II nude toliko prostora za prekopavanje po istoriji popa i rocka da se sasvim verovatno još zadugo neću moći od njih odvojiti. I ovoga ćemo se puta zadržati na dva imena predstavljena na drugoj ploči. Današnjem, ne samo jugoslovenskom već i engleskom, čak i nadprosečno obaveštenom konzumentu muzike, ime Billyja Furyja sasvim sigumo ne znači gotovo ništa, A radi se bezmalo o legendamoj figuri engleske rock’n’roll scene s кгаја pedesetih i početka šezdesetih godina. Billy Fury, pravo ime mu je Ronald Wycherly roden je 17. aprila 1941. u Liverpuli. Otkriven je na klasičan način. Posle završetka srednje škole 1958. radio je na feribotima na red Mersey i „u-pecan" na američki rock’n’roll počeo da piše sopstvene pesme. U to su vreme bili veoma populami putujuéi rock maratoni i kada je jedan stigao i do Liverpula (a predvodio ga je impresario Larry Fames) mali se Ronald probio do garderobe tada veoma populamog Martyja Wildea u nadi da ćega zainteresovati za svoje pesme. Rezultat ove akcije bio je sledeći - Marty nije nikada zapevao njegove pesme, ali iskusni impresario je odraah promenio Ronaldu ime u kraée i daleko zvučnije i dao mu tačku do kraja tumeje. Sledeće; 1959. usledio je njegov prvi hit - Maybe Tommorrow da bi se posle nekoliko promašaja na top liste vratio 1960, sa dve svoje nove pesme Colette i That’s Love kao i klasičnim engleskim rock’n’roll albumom The Sound Of Furry. Bio je to autentični rockabilly album, sve je pesme napisao sam Fury a solo gitarista njegove prateće grupe bio je Cocney Joe Brown. (Za one koji žele da malo istražuju - a takvima je, pre svega, ova rubrika i namenjena informacija da je ovaj album prosle godine ponovo izdat u Engleskoj), Od tada Fury se okreće prema manje ekskluzivnoj, odnosno široj public! i u periodu od 1961-1965. uredno izbacuje tri do četiri hita godišnje. Halfway To Paradise, uz Jealousy i I’d Never Fine Another You ulazi u red najvećih. Od 1965. kada se završava njegova hit karijera nastupa u kabareima i noćnim klubovima. Ako dodete u priliku da pogledate film That’ll Be The Day iz 1973. prepoznaéete ga u ulozi slavnih rock’n’roll pevača. U ulozi koja mu je itekako pristajala...

Gene Pitney ulazi u red najpopulamijih američkih pevača šezdesetih godina. Ovu ćemo trvdnju najbolje potkrepiti činjenicom da je u perioud od 1961. do 1969. na Top 20 imao 23 singl ploče i gotovo toliko albuma, Ono što će najverovatnije ostati nejasno je pitanje zašto je tako retko sam komponovao kada je, između ostalog zaslužan za prvi lični hit Love My Life Away iz 1961. kao i ogroman hit za Rickyja Nelsona Hello Mary Lou iz iste godine. Umesto toga ostaće upamćen kao pop pevač veoma snažnog i prepoznatljivog tenora smeštenog u bogato producirane melodramatske kompozieije.

A upravo su takvi bili njegovi najveći hitovi Town Without A Pity (1961.), Liberty Valance, Only Love Can Brak A Heart, Hlaf Heaven Half Heartache (1962.), Mecca i 24 Hours From Tulsa (1963.), ili I’m Gonna Be Strong (koja se kod nas pojavila na kompilaeiji Stardust) i It Hurts To Be In Love (1964.). Od 1969. vise ga nema na top listama sve do 1989. kada ga Marc Almond veličanstveno vraća bukvalno na vrh otpevavši s njim u duetu Something Gotten Hold Of My Heart. Možda ce vas zanimati i to i u doba svoje najveće slave Gene Pitney nikada nije imao № 1 hit. Sve do ovog dueta. No, da li je to konačni skor?!

Billy Fur/

17

U PRODAJI! STRIP ALBUM J.frOJCC* SU2 3,K52 ssтмлштл P* kk WOÄ a* P* SiST ZORAN JANJETOV BERNARD PANASONIK