Ritam

I TATA I SIN PANKA Pobrojavanje svih načina na kojeje Iggy Pop izmenio lice civilizacije oduzelo bi previše vremena, i isto tako bi neumitno dovelo do uobičajenih klasifikacija i eliketa tipa "deda panka". Igje ipak jedan od onih ljudi koji su polunesvesno (re)definisali rokenrol... ako izuzmemo želju svih dvadesetogođišnjaka da, ako ne baš izmene svet - ono bar da ga unište. Možda će zazvučati pomalo ironižno, ali mnoge stvari ne bi bile takve kakve jesu da jednom od tih dvadesetogodišnjaka nije bilo stalo, viSe od svega, da izgleda dobro na sceni. Tokom cele karijere tretiran je kao kralj i klovn, minijatumi demon iz Detroita se, često prelazeći liniju koja razdvaja svet živih i svet pokopanih, svojiia posiednjim albumom Brick By Brick konačno ustoličio kao definitivni i najuspešniji gubitnik sa obe strane te granice. DETE NEMA PROTIV KOGA DA SE BUNI James Jewel Osterberg roden je 21. aprila 1947. godine u Ann Arboru (Michigan), a Iggy Pop 18 godina kasnije na istom mestu kao jedino dete učiteljskog bračnog para, Jim je živeo okružen izvesnom dozom nekonvencionalnosti (odrastao je u prikolici jer njegov otac nije mogao da podnese malograđanski život u predgradu), kao i prevelikom količinom pažnje, što je iskoristio kao razlog za bunt - "U školi me skoro niko nije podnosio zato žto sam bio pametniji od svih, ali sam im se kasnijeosvetio, jer su svi hteli da sviraju u mom bendu". Jimov san je bio da bude kao "zli momci" iz njegove škole. U četmaestoj godini počinje da svira bubnjeve u školskoj grupi nazvanoj The Iguanas, čiji je najveći (i jedini) vinilni domet bio singl iz 1965. sa cover verzijom Bo Diddleyjeve pesme Mona. Posle kraćeg iskustva sa lokalnim bluz bendom The Prime Movers, i pošto je diplomirao kao najbolji učenik u generaciji (ha!), Iguana (kraće Iggy) impresioniran otkrićem The Beatles i The Rolling Stones, odlazi u Čikago sa Samom Layom, bivšim bubnjarom The Paul Butterfield Blues Banda. Boravak u čikaškom getu je formirao tadašnju Igovu muziku u neku vrstu električnogbluza, kojije postojao popularan među muzičarima koji su odbijali ograniženja nametnuta protestnim folk rokom; taj period je bio odlučujućizazvuk koji će kasnije stvarati The Stooges. Po povratku u Detroit, početkom 1967. Iggy okuplja grupu otpadnika iz žkole, braću Asheton i Davida Alexandera i počinje da vežba sa njima, da bi krajem iste godine The Psychedelic Stooges održali svoj prvi nastup, koji je ispao savrSena propast. Geto je uticao na Iggyja možda više nego što jei sam bio svestan. Otkrio jesavržen način da impresionira publiku i - uspeoje. Publika je otišla zgrožena, a "kasnije su se moji prijatelji vratili i iskreno zabrinuti, zagrlili me i pitali imam li nekih psihičkih problema". Izlišno je reći da su The Stooges privukli pažnju koja ih je übrzo učinila ne samo najpopulamijim lokalnim bendom, već ih je, pošto su u februaru 1968, otvorili koncert Blood, Sweet & Tearw, pretvorila u atrakeiju nacionalnih razmera. U to vreme je u Detroitu postojao klub Trans Love Energy kojije organizovao nastupe ljudi poput Sun Ra, i gde su Motor City Five, tadašnja grupa Teda Nugenta, Amboy Dukes, i naravno, Stooges, održali svoje prve nastupe. U nikad zvanično priznatom takmičenju izmedu Stooges i MC 5, ko će biti provokativniji, opakiji i glasniji, pobednika nije bilo. I jedni i drugi doterali su do ekstremnih granica: MCS u politižkom angažovanju, a Stooges do ivice opstanka (preko koje su se kasnije i preturili). Agresivniji i siroviji od politički orijentisanih MCS, tada su još svirali pretežno obrade, primitivne verzije Gloria, 96 Tears i Louie Louie, sastavljene od nekoliko akorda, upotpunjene Iggyjevim polumorisonovskim načinom pe-

Kada bih počeo da razmišljam otome koliko sam bio uticajan, bio bih još veći idiot nego što već jesam

vanja i nastupom koji se übrzo pretvorio u ono na demu de se školovati generacije koje de tek doći: u mazohistidki eksperiment. Pošto je u međuvremenu otkrio da ipak nije roden da bude drugi Jimu Morrison, na bini se pojavljivao sa manjkom odede i obliven krvlju, valjao se po staklu, polivao kljudalim voskom, probadao noževima, ekserima, olovkama i ostalim hladnim oružjem, bacao se u publiku, dinedi sebe centrom atmosfere. Iggy je u svemu tome nalazio sjajan nadin da usmeri agresivnost (i pažnju) prema sebi, navodedi publiku da ga pljuje, gada metalnim novcem, jajima, pivom, da ga mrzi i obožava. To je takođe biia savršena potvrda da je živ i da od života uzima najviše moguće. Njihovi glasni nastupi su im doneli mnogo više publiciteta nego sama muzika; ved iste godine potpisuju ugovor sa Elektrom, otprilike u isto vreme kad i MCS. NIHILIZAM KAO (OZBILJNA) ZABAVA The Stooges su bili dovoljno razliditi od svega što se moglo naći na tržištu - Ijudima iz Elektre se uopšte nisu dopali, no ceniii su da ih mogu dobro prodati, ukoiiko se njihova destruktivna energija kanališe. Za to je, kao producent debija, trebalo da posluži John Cale. Po rečima samog Iggyja, u vreme potpisivanja ugovora, imali su samo detiri svoje pesme, sasvim dovoljnezanjihove polusatne nastupe, koji su bili samo jedan pojam u nizu drugih, kao što su platinasta kosa, obijanje kuda, raspadnuta kola, speed.lggyje bio prinuden da u roku od dve nedelje, nauči da sastavi tri akorda na gitari i napiše desetak pesama. Tako kaže legenda. A u surovoj stvarnosti, detiri klinca su biia uvudena u veliki studio, odsvirali su ono što su znali, a Cale je u taj haos uspeo da unese hipnotičnost svog pristupa muziciranju. U tokusnimanjajedolazilodosvada izmedu grupei Calea. Iggyje tvrdio da je morao da remiksuje sniraljeni materijal zato što ga je Cale, navodno, previše "izglačao". Ta reč je poslednja na svetu koja bi se mogla primeniti na The Stooges. Rezultat je verovatno izgubio na spontanosti, no kultne 1969. godine, No Fun i polu-V.U./polu-Doors We Will Fall zvuče tako zahvalkjujući baž Caleovoj sitničavosti, dok su metaloidne I Wanna Be Your Dog i Real Cool Time, ostavljene u prirodnom, sirovom obliku. Što se Igovog pristupa bilo čemu tide, dovoljno jeduti: "It’s 1969. OK. Walk across the USA, jož jedna godina za tebe i mene, još jedna godina za dosadivanje..." i "No fun, my babe, uopšte nije zabavno biti sam..." - tekstovi ispunjeni hihilizmom i besmislenošću svega Slo dovek sam ne pronade i sam ne uništi, Ovaj deo su već oduševljeno preuzele grupe sa podetka i kraja proSle i ove decenije, tumadedi te poruke kako je kome

39