Ritam

odgovaraio, i stvarajudi pesme koje su deevoluirale, izgazile, zablatile i Jta svejoš ne, nekoliko generadja. PAUKOVA MREŽA UMESTO HAŠIŠA Sledeći album, Funhouseje u glavama Električnih mozgova bio zamišljen kao tinejdžerski hit-pop-nešto, čak je za producenta izabran Don Gallucci, dovek koji je produdrao originalnu verziju Louie Louie, no, kada se 1970. pojavio, ispostavilo se da drugi album drastidno razlikuje od prvog - osim dužih i distorziranih rifova i uverljivije zarobljenoj Stooges energy rastrzanosti. Samim tim, Funhouse je, sa parafrazom uvodne pesme sa debija - "1970", kompletnija i prljavija ploča, ali te 1970. muzikom su se smatrali Led Zeppelin i Funhouseje dodkan nekom vrstom tupe neverice. U to vreme, polovina dlanova Stooges se ludo zabavljala impresivnim nizom koji se proteže od heroina, ukljudujudi speed, acid, amfetamine, kokain, hažiš, valium, PCP, DMT, MDA, MDMA, LSD, kao i čuveni eksperimenlsa paukovom mrežom umesto hašiša. Dave Alexander napušta grupu, Iggyju su potrebni meseci samo da bi smislio naslov pesme, koncerti su im postajali sve ekstremniji, ostali su bez ugovora izjednostavnog razloga - plašili su ljude. Iggy je postao karikatura samog sebe, njegovi nastupi pod dejstvom heroina (uspomena na vezu sa Nico) privlačili su publiku koja je dolazila da vidi vašarsku atrakciju. Stvari su išle nizbrdo dok su mogle i 1971. The Stooges su konačno završili svoju agoniju. Iggy odlazi u Ann Arbour kod roditelja kojih se, inade, zvanično (preko novina) odrekao, a tada se speklakularno, kao i uvek pojavljuje Igov poštovalac, itd. David Bowie. SEARCH & SELF-DESTROY Iggyjev teret i inspiracija je oduvek bila nezajažljiva glad za životom i imidžom svetskog doveka - otuda potide i njegovo veliko prijateljstvo i (jedno vreme) neka vrsta ovisnosti o Bowieu. Bowie je oduvek bio taj kojije bio IN i COOL, koji je znao Sta treba uraditi u odredenom trenutku, kojije uvek bio Iggyjev obožavalac i podrška, što je Igu poput vazduha neophodno za život - publika i sigurnost. 1972. u Njujorku je predstavljen Bowieu kojije u to vreme bio oduševljen Stoogesima. Nedugo zatim, Ig u džepu ima ugovorsa Bowievom agencijom Mamman i krede u potragu za ostacima svoje grupe, da bi se ved sredinom iste godine The Stooges, sada kao Iggy & The Stooges u postavi Scott i Ron Asheton, James Williamson i Iggy, zaputili u London na snimanje novog albuma, sa Bowiem kao koproducentom. No, bilo je suviSe očigledno da se The Stooges nikada više neće oporaviti. Dani provedeni ustudijusu se pretvarali u mesece, litre i grame raznih opojnih sredstava i desetine devojaka (koje su odito oduvek padale na ja-sviram-u-bendu priču). ipak, rezultat je ploda koja je bezumlju Stoogesa davala neki opipljivi oblik; rastočena fuzičnost sa prethodnih ploča, na Raw Power ima znatno kompleksniju ulogu (pogledati pesme Raw Power, Search & Destroy, Gimme Danger i Shake Appeal). Zahvaljujudi novom gilaristi, Jamesu Williamsonu, u grupi se našao jedan autor kojije imao dovoljno snage da stane nasuprot Iggyju i usmeri njegovu destruktivnu energiju u pravcu koji je otnogućavao dalje razrađivanje zvuka, umesto dotadašnjeg razmrskavanja. Druga osoba zaslužna za složenost Raw Powera, bez gubitka sirovosti, je, naravno, Bowie, koji je do tada već imao trofejnu gjavu Lou Reeda u svojoj kolekciji spašenih heroja. No, što zbog toga sto Iggy ipak nije Lou Reed, sto zbog dinjeniceda Stooges višenisu privladili pažnju dak ni kao dudovišta koja obavezno treba videti, Raw Power jedočekan originalnim pošalicama javnosti, za dime je usledila serija propalih nastupa. Do proleća 1974. Stooges su ponovo, iovog puta definitivno, prestali da postoje. Iggy i James Williamson snimaju nastavak Raw Powera nazvan Beyond The Law, koji se, zbog nezainteresovanosti ijedne kompanije, pojavljuje tek 1977. pod naslovom Kill City, Sto Iggyju tada nijemoglo pomodi, tako da übrzo prekida saradnju sa Williamsonom, vemo slededi scenario iz pesme sa Raw Power - Death Trip. Jedno vreme kruže glasine da de Iggy

Da se razumemo, jedino je mladost sposobna za buntovnička sranja. U 43. godini jednostavno više nisi u stanju da to podneseš psihioki

zameniti Morrisonov duh u Doorsima, no on odlazi u Los Angeles gde, živeći pretežno na ulici, pomoću svih poznatih sredslava, Search & Destroy pretvara u search-&-self-destroy da bi 1975. zbog onesvešćivanja glavačke u nečiji tanjir (istinit dogadaj iz jednog losandeleskog restorana), završio kao pacijent u funhouse - duševnoj bolnici. NA DVORU KRAI JA BOWIEA Po svoj prilici bi dalja priča o Iggyju pre ličila na "Let iznad kukavičijeg gnezda", da se na sceni, poput gorske službe spasavanja, na belom konju, nije nanovo pojavio Bowie, Premestio je Iga iz jedne bolnice u drugu, ovog puta da bi bio izlečen od ovisnosti, i pobrinuo se za njegovu karijeru jednostavno postajući njegov menadžer. Krajem sledeće godine, oživljeni Iggy i Bowie provode nekoliko meseci u Francuskoj i Berlinu. Rezultat je The Idiot ploča koja je Igu donela isto toliko nevolja koliko i koristi. Sva pažnja koju je želeo da izbegne u vezi svega što se dogadalo od '73. ponovo je bila usmerena na njega, upotpunjena glasinama da je Iggy u stvari samo još jedno od Bowievih lica (ovaj je producirao ploču i saradivao u stvaranju većeg dela pesama) - no, Idiot je ipak primljen sa priličnim interesovanj em iz prostog razloga što su Stooges upravo bill proglašeni jednim od najsnažnijih uticaja na sve ono što se već brljalo 1977. The Idiot je hard rokizirana funky ploča koja je predstavljala mračniju, depresivniju stranu Popa, koncentrižući se na pojam koji ga je pritiskao tada već šest godina - izolacija. Bez obzira na sve priče koje su kolale, to nije bila Bowieva ploča - on sam nikad nije uspeo da postigne toliku ožtrinu i intenzitet doživljaja koji oblikuje sumomu i zlokobnu atmosferu Idiota. uspeh je brzo usledio, svi albumi Stoodgesa su reizdati, svetska tumeja (sa Bowieom kao članom prateće grupe) dovela gajedo naslovnih strana, no Ignije bio previšeponesen time. U TV-interyjuu povodom The Idiot voditelj ga je upitao da li naziv ploče ima neke veze sa romanom Dostojevskog. "Ne", odgovorio je Iggy, "to je samo zbog toga što sam ja idiot.". Po povratku sa tumeje, Ig u Berlinu snima jednu od svojih najboljih ploča, trijumf u kreativnom smislu - Lust For Life. ŽUDNJA ZA ŽIVOTOM Možda te godine, kada su Sex Pistols smatrani najrevoluci- | onarnijim oblikom pop muzike, niko nije očekivao da će se Iggy pojaviti sa pločom koja je bila gotova rokenrol klasika. Znatno čvršći zvuk nego na prethodnom albumu, uklopljen u teme kojima je Iggy očito najspretnije uspevao dase pronade. Duhovi prošlosti posmatrani sa razumne distance i, još važnije, već tradicionalno isticanje sebe kao centra (svog i tudih) univerzuma (koje bi po svoj prilici bilo još agresivnije da već nije bilo na dobrom putu da postane nežto više od obične legende). Ploča prožeta optimizmom i beskrajnim osećanjem nadmoći, obezbedila je sebi mesto pored prva dva albums Stoogesa, na koje je podsećala i količinom energije kojom se Ig opijao svaki put kada je osećao da se nalazi na krovu sveta. Pored svega, Lust For Life je označio prekid sa predstavom o Igu kao slepcu koga za ruku vodi Veliki David. Na nesreću, to je takođe označilo i kraj komercijalnpg uspeha kojijezasobom povlačilo Bowievo ime, takoda Iggy, pokozna koji put, biva otpušten od strane velike firme, i ovisi o koncertima, ne bi li nekako preživeo. GLAVA U TANJIRU I TANJIR U GLAVI Period koji je usledio bio je loš koliko i svi Igovi raniji padovi. Ostao je bez i malosigurnosti koju mujeobezbedivaougovor. Ovoga putaje, i bezpomodi droga uspeo da uđvostruči nedaće koje su ga snažle. Santa činjenica da je bio bez ugovora je bila dovoljno deprimirajuća samim tim što ga je prisiljavala na jednu od stvari koje su ga oduvek užasavale - na neaktivnost, i to u trenulku kada se činilo da stvari konačno idu kako treba. Zabavljen (ili raštresen) sobom, Bowie se u međuvremenu preselio u Švaj- , •

40