Ritam

Muška posla

Lemonheads se naiaze na lački savršenslva koja spaja mclanholičnosli i aulodestruktivnosli Dinosaur Jr. sa mlazeviraa osećajnosli i encrgije Das Damen, i upravo sa ova dva benda oni Ivore jedan poseban soj američkih bendova poieklili iz istog okruženja i isle generacije, a koji škorpionski, polunasumice secira ponore ljudskc duše, ili bar ono što je od nje ostalo. Perverzija ljudske inleligencije, razaranje duhovnih vrednosti, moralnih standarda, fconfuzija uma i duše, prouzrokovala jejednoobraznost ovih bendova, ali jc ipak, svaki od njih sačuvao i više nego dovoljno samosvojnosli i posebnosli izražavanja, le lako slvarao sebi osobenu priču. Na počelku karijerc, posle ploče opskurnog naziva Hale Your Friends, Lemonheads slove za bend koji jc ukazao da se balans izmedu ogoIjenih i snažnih osećanja i čisle lehnikesviranja hard-core-punk-hard-rocka, itekako, može usposlavili. Sada, posle čeliri albuma (pored H.Y.F. joS i Creator, Lick i Lavcy), od kojih je svaki karakleristično zaokružen, a ipak blizak ononi preihodnoni i onom kasnije izdatom, Lemonheads nisu same ime za bend, već sinonim promiskuilela ogromne senzitivnosli i mračne i duboke encrgije koju možcteosctiii i u prosloru. Alter ego benda Evan Dando, Covck koji je nadživeosve personalne promenc (bilo ih je nekdliko), i cmocionalnu smrl u koju je, sudeći po nefcim pesmama, zamalo zapao.

I upravo se kroz muziku $ koju pravc Lemonheads, ? očitava njegovo odrastai nje i nemogucnost (proisl tekla, verovatno, iz straл ha) da postane zdrav, j'. zreo i savestan američki j gradanin. Evan Dando, dele urbanpg haosa i > užurbanosti, liči na adoI lescenla Charliea Browna, kojizašlićen postojanom nevinošću i ra. doznalošću, još uvck, nije zapao u žabokrečinu usa- mljenosti i patničke samodovoljnosti, kao je Mascis, pa su Lemonheads, zapravo kulisa iz kojeon dcluje, pniaknnul zagonetkama života i ležnjom da u drugim ljudima pronade neštoslično onome šlo sačinjava njegove misli i emocije, шакаг lo bio i osećanje beznada i zvuk urlika odbačenih duša. Verovalno da je prvi i presudni когак za nastanak Lemonheads bilo lo štoje u onim ljudima koji su do sada saf injavali bend, susrclao ono šlo je tražio, svoj svcl. A svet E. Dandoa i Lemonheadsa je unutrašnji mikrokosmos indignacije, žaljenja za odbačcnim predmetima koji su nekada tako dobro služili nekoj davno zaboravljenoj svrsi (a to se lako da reflektovati i na ljude koji su im/nam nekada nešto značili), prigušenih osećanja koja kulminiraju u često zakasnelu eksploziju uronjcnu u straslvenost; to je svet u komc se dopušta Ijubav, zavisnost o nckome, povređivanje, opraštanje, übijanje, u kome se do perfekcionizma dovodi paradoksalnost prijateljstva ( Haic Your Friends). Svaka od njihovih pesama je lavirint ispreplclenih Ijudskih sudbina i slučajnostj koja je, pored ljubavi, z;i Lemonheads, perpelum mobile funkcionisanja svcla. Paraleia koja se mora primeliti i povući izmedu Dandoa i Mascisa (ili, ali hoćele. Dinosaur Jr. i Lemonheads), nesumnjivo postoji; ali dok Dinosaur isključujc sve šlo egzistira izvan njih samih, scm sto u krajnjoj liniji priznaju da su nekada živeli u stvarnom svetu koji ih je, u ostalom, načinio lakvim osobenjacima i samotanjacima, Lemonshcad stvaraju po almosferi

bajkolike, a ipak realne, vremenski i za ljudsku prirodu univerzalne sekvence čija je osnovna instance zajednička čilavoj njihovoj (mojoj) generaciji, a čiji je koncept u dezorijentaciji, slrahu, boiu i samoći, pa su zalo oni apsolumo inlimni i jedinstveni (daklc, kao i Dinosaur Jr.), ali i podeljivi, svačiji (dakle, ne baš kao dinosaur Jr.), Možda ih na počelku nećete shvatilisasvim ozbiljno (bar ja nisam), ali, kako yreme odmiče, iako tog nikada do kraja niste svesni, shvatatedase njihova muzika svojom snagom i obezoružavajućom senzitivnošću ušunjala u vas, da biste na kraju, sigumi u istinitost onoga Stp govore, poslali deo njihove priCe. Kada ih slušate i doživljavate kao deo sebe, definitivno uskačele ц zvučni lift satkan od cuforije misli i opipljivih nadosećanja. zaglušujuće furioznosli i zapaljivosti gilara, čudnc rašlimovanosli hamionije njiliovog zvuka, dećijih glasoya koji se pomaljaju iz magic prošlog živola, dramatičnosti i distorzije njihove (muzičke) ekspresivnosti koja vas Seta po tankoj žici koja se prostire od uvcrcnja da svaki čovck sebe možc učinili boljim. do polpune lelargije i nesigurnosli. Taj ćc vas filigranski konslruisan lift uvesli u am his živola, ili u Irenutku, iz prevelikog bola slvorenog, oplimizma, dovesti na njegov vrhunac. Krelacete se u vakuumu, kao zaslepljen, naglo probuden čovek, dok će vas pri lorn zapljuskivati i zastrašivali prelazi sumanuleagresivnosti u dirljivu nežnosl. Na kraju ćete shvatili da, pored svih stvari kojima samo i isključivo vi dopušlaleda vam se dogode (a toje ono sio Lemoheads sve vremc pokušavaju da vam objasne), i dalje strpljivo čckate da se zbrka okovas, i ma koliko vi to neželeli, ambi valenlnost i borba u vama, naslavi, i ostajcla rezignirani. ili šlo je još gore ravnodušni. Ovu moju konstataciju najbolje će polkrepiti sami Lemonheads slihovima; I’m on my own again, Suiniling for whatever felt so long. You ’ll never he alone again, Only when you act yourself get strong I loved you so, but that was long ago. When it all just float away - it doesn ’ i matter anyway... koji olkrivaju razrcSenje životnih problems i kostur i csenciju svake njihove pesme. ■

Olja Miletić