Ritam

Ženska posla

Šta devojke iz Pixies t Throwing Muses i Perfect Disaster rade u slobodnom vremenu. Osnivaju supergrupu, eto štalDanju tihe i mime... noću se pre tvaraju u THE BREEDERS!

Prema trenutnoj situaciji na nezavisnoj muzičkqj sceni, jedina grupa koja bi zavrijedila naziv super-grupe je Caveov prateći sastav The Bad Seeds (pri tome mislim samo na grupe koje djeluju donekle kontinuirano, a ne na povremena okupljanja poput Lard ili Revoltin Cocks). Zlatna vremena 60-ih i 70-ih godina u kojimaje pojam super-grupe potpuno obezvrijeden i doveden do granica apsurdnosti, davno su proSla, pa je, prema tome, djelimično osloboden tereta iz kojeg se dugo yjeSto sakrivala muzička anakroničnost. Danas je taj tzraz djelimično preformuliran usmjeru artikulacije suvižka energije i ideja kojesyjesno odudaraju od primamog koncepta matične grupe (Ciccone Youth), ponekad s primjesama idiličncr-nostalgične nepretencioznosti (već pomenuti Bad Seeds). Kako se The Breeders uklapaju u uvodnu priču? Za početak radi se o razuzdanoj romansi tri poznate iičnosti iz svijeta muzike; Kim Deal (iz Pixies), Tanya Donnelly (iz Throwing Muses) i Josephine Wiggs (iz Perfect Disaster), Dakle, ako zanemarimo sitni detalj da se radi o tri ženske osobe, The Breeders sasvim dobro ulaze u profil tipične super-grupe, Prvo pitanje kojese nameće samo po sebi je čiji je muzički utjecaj unutar grupe najdominantniji. Od svega prije poznatog, Breeders ipak ponajprije asociraju na Pixies, što je sasvim normalno budući da je Kim Deal napisala übjedljivo najviše stvari na prvom albumu nazvanom Pod. Time je i dokazala da Pixies ni u kojem slučaju nisu personifikacija samo Black Francisa, već da se iza magične zvučne slike Pixiesa krije mnogo slojevitije ukrštanje ideja nego što je to izgledaio na prvi pogled (nemojtesmetnutis uma daje Kim Deal potpisala takva remek-djela kao što su Gigantic ili Silver).

Zbog toga je Pod po atmosferi na momente sličan prigušeno- melankoličnom ugođaju Surfer Rose iii Doolittlea , ali to nemojte shvatiti doslovno, jer Breeders ne treba pdmah intuitivno poistoyjetiti sa Pixies. Na kraju krajeva, i sama ideja ovog okupljanja povlači za sobom određenu digresiju od onog štoje ranije napravljeno, a to je u slučaju Breedersa donekle promijenjen način tretiranja gitarskog zvuka (zasluga Tanye Donnelly i Stevea Albinija, producenta ploče). Dok Pixies strogo inzistiraju na zgusnutoj, bogatoj strukturi pjesama sa minimalnim odstupanjem od naglašene melodiozne konstrukcije, pjesme Breedersa naprosto kipte od iznenadnih pauzi, promjena tempa, iskričavih gitarskih dionica, odbacujući na taj način savršenu uravnoteženost koju prepoznajemo kod Pixies, Posebno treba obratiti pažnju na senzacionalnu upotrebu tišine, praznog prostora, koje nadilazi jednostavno značenje puke dramske pauze. Time se ne naruSava ritmičnost, već se upravo obratno, pažnja gotovo prikuje nakon svakog prekida. Breeders su tako postali savršen ispušni ventil (i prava prilika da neki skriveni talenti isplivaju na površinu: snažan, čist, prekrasno moduliran glas Kim Deal pravo je otkriće, kao i očaravajuće prebiranje po žicama Tanye Donnelly), idealna mogućnost konfronlacije raznovrsnih muzičkih syjetonazora, neformalistička izlika za razlaganjem osnovnih kvalitativnih pojmova rocka (sjajna dekompozicija LennonMcCartney Happiness Is A Warm Gun).Premda kod projekata slične pretenzije ovom, pos-

toji opasnost preambicioznog skretanja u artistički vakuum nespojivog fuzioniranja različitih utjecaja, ovdje je očita frenetična opojnost koja je proizašla iz neobaveznog pristupa i jasne opredjeijenostiza inverzijom postojećih idioma. Tako smo dobili neobičnu mefevinu virtuelne, prikrivene melodioznosti i raspršene strukture. Na taj način ostaje više prostora za ingenioznu meduigru Dealove i Donneltyjeve, koja povremeno skončava u pravom gitarističkom orgijanju (Glorious). Suptilno upotpunjavanje različitih viđenja rock muzike u slučaju Breeders nije ižlo na štetu determiniranja pojedinih svjetonazora, većje upravokretalo u suprotnom pravcu daljnjeg istraživanja i produbljivanja većpostojećih uzoraka./W, ргешda ne posjeduje preciznost i savrženost Pbdes pristupa, jasnoću i britkost Throwin Muses ili eklektičku usredotočenost Perfect Disaster, sadrži jedinstvenu kombinaciju svih tih кошponenti, ujedinjujući ih u složenu, ali skladnu cjelinu. Prema posljednjim informacijama Perfect Disaster su pronašli zamjenu za Josephine Wiggs, vjerovatno zbog njenog angažmana u Breedersima. Kakva sudbina očekuje preostale dvije članice, te da li će grupa izgubiti prefiks "ad hoc" avanture, ostaje da se rasvijetli. ■

Branko Komljenović

9