Ritam

Како iz Zvučne mladosti u Zvučnu zrelostl. Pritisnuti teretom tradicije o tome prlčaju Predrag Popović i Thurston Moore. Zašto Sonic Youth sem buke vole i Ritam. Čitajte...

MNOGI KRAJEVILONDONASU KAO POBEGLI iz serija Agate Kristi. Da, iz serija, ne iz knjiga. Posle toliko televizije, ko sejož seća kako mu je to izgledalo u knjigama? Ja sigumo ne. Agatu Kristi nisam čitao. Pa ipak znam da je hotel White Hall drugorazredni Hotel Bertrand. Spolja lepo okrečen, unutra ušlavljen. Muzejski. lb i nije čudo. Iza ćoška od White Halla je Britanski Muzej. Ako niste bili, to je jedna og-rooom-na siva zgrada u koj u su Britanci sklonili sve što su po svetu drpili. Pardon, ne drpili - skupili. Čovečanstvo po svetu razbacalo, a oni marljivo skupili. Na recepiji ni žive duše. Dali je stvamo moguće da su Sonic Youth ovde? Prethodne večeri sam ih gledao u Brikstonu i bili su odlični. Bučni, energični, odani. Svirali su bez pauza 55 minuta. I to kako! Na pločama, uključujući i ovogodižnju, u 48-kanalnom studiju snimanu Goo , to se ne oseća, ali na sceni, buka je peti član griipe. Možda i najaklivniji. Najpreje Thurston Moor prikivabubnjarskompalicomzavratgitare. Vuče je i cima dok ova ne zacvili i istrgne se. Smireni Lee Ranaldo je prati, preuzima i mikrofonijom sateruje u zvučnike. Njihovo rvanje se rasplamsava i traje. Na kraju se buka oslobada, protutnji scenom i stropoštava medu narod. Ib je muljaju po rukama, udaraju, gaze. Njoj ništa. Propinje se i hrli nazad, još življa. Da se uplaži čovek. Naročito za basistkinju Kim. Krhka plavuša, u šorcu izgleda još krhkije. Rekao bi spržiće jejara. Ali ne. Buka se nekako upristoji, zatopota, zarže i stane. Publika je u ekstazi. Njih 4,000 traži još. I dobija. Prvo deset, posle jož dvadeset minuta. Na sceni ostaj u samo Moor i Ranalđo. Kao da su spazili neku pukotinu u vremenu, skaču u prošlost vukući sve nas za sobom. Propadamo sve do 1981. Sonic Youth su tek rođeni i svud je imrpovizacija i haos. Ruše se bubnjevi i zvućnici, a Moor se baca u publiku, zajedno sa kablovima i gitarom... Dali je stvamo moguće da su isti ti ljudi tu, iza nekog /ida ovog memljivog hotela? Što da ne, Srednja klasa je umrtvila i mnogo življe. Prolazim pored livrejisanog lakeja koji kao da je prepariran. Ne čuje šta ga pitam, ne mrda, ne trepće. Konačno primećujem baštenska vrata i instiktivnopolazim kanjima. Travaje zelena, trava ježiva. Verovatno je grozno biti na tumeji. Na ovoj, Sonic Youth čeka još 60 dana puta. Iz grada u grad, iz zemlje u zemlju. Svirke skoro svako veče, intervjui i po deset puta dnevno. Možda iviše. Raštrkani svud po hotelskoj baSti, kad sam stigao radili su tri. Jedan momak u kačketu, cmjomasta devojka i ja smo bili slededi na redu. Da stavimo to malo na teller. Dva sata interyjua dnevno po devet novinara na sat (svako dobije 20 minuta) i puta 60 dana tumeje je 1080 razgovora. AIOBO ra/govora puta, recimo, 15 pitanja je pun kofer pitanja. Dovoljno da se svakom popne na glavu. Priča mi čovek sa kačketom, inače norveški novinar."Ja sam Sonic Youth interyjuisao pre pet godina i to jebilo grozno. Razgovarao sam sa svo četvoro i ili su svi pričali u isti glas ili su svi ćutali kao zaliveni." Vidi, vidi... Ko bi rekao da su ovi svesni omladinci nekada bili tako neodgovorni. Gledajući ih kako u ocvaloj baSti propale imperije ležemo čavrljaj u sa medijima, čovek bi pomislio da su oduvek bili ovako pristupačni. Sta se to promenilo, šta ih je nateralo da u 1989, posle osam godina beskompromisne nezavisnosti, potpišu za Geffen? Dali Thurstona ista žiga kada na kraju koncerta reklamira majice idonji vež sa logom Sonic Youth? Ne shvatite me pogrešno. Meni njihov "komercijalizam" ne smeta. Alinjima? Ko je Ko-ja? On je cool Postoje dani kad čovek od samog jutra sve radi dobro. Ustane na desnu nogu, ne sretne emu mačku i slično. Bog to odmah primeti i za nagradu mu ispuni želju. Meni se tog utorka ispunilo da dobijem Thurstona Moora. Štaviše, svevišnji je takode primetio da nisam proSao ispod merdevina, pa je Steve Shelley bio dodat pride. Jako dobro, sem ako sam ja njima namenjen kao kazna Nisam. Samo što sam im mahnuo ispred nosa četvrtim brojem "Ritma" probudili su se iz neke obamrlosti i skočili da ga hvale. Naročito Thurston. "Opasne korice. Pola Batman a p01a...k0 je ovo? Ovaj momak na unutrašnojoj strani. (sriče) КО-ЈА?! Izgleda cool, baS cool.

39