Ritam

Šokantni ritual

”NE ŽELIM BITI ’DŽANKI BROJI’ sveta rock muzike. Neko ko ide uokolo i made time kaozastavom. Ali ljudi te ponekad vide samo na jedan nadin i onda te za sva vremena takvim prihvataju. Jase ipak nadam da du uspeti da se toga osiobodim i ne budem tretiran samo kao neko ko se bode." Tkko ovih dana govori Perry Farrell, osvrćući sena sveono Sto se izdešavalosa njimsamim i ostatkom benda, od onog januarskog dana ’B9. kada sam ih ostavio u debelom dimu dto je kuljao iz zgnječene konzerve - priručne kolektivne lule, koja se pušila u londonskom o£isu \femer Brosa. I da, svakako, komentar se odnosina novinskevesti i tračeve lansirane u medjuvremenu da obnaroduju Perryevu odanost heroinu; Davidove metadonske kure u Hollywoodskim bolnicama; sudski spor sa menadžerom koji je Los Andjeledku četvorku okarakterisao kao bandu izbezumljanih narkomana, mentalno nezrelih, totaino neodgovornih tipova, krivih za čitavu masu finansijskih problema. Hi, jednom redju, Perryev komentar se odnosi na sve pretpostavke o bukvalnom fizičkom krahu članova benda koji je tokom godina postao oteiotvorenje najrazuzdanijih predstava o ljudima štožive svaki mikron slogana "Sex & drugs & Rock ’n’ Roll" u svom realnom crossoveru "Kote Zabriski" i "Golih u sedlu". Ašta je od svega toga istina? Perry Farrell (glas), Erik A (bas), David Navarro (gitara) i Stephen Perkins (bubnjevi) još uvek ne deluju ništa manje živi no bilo ko od nas; niSta manje sarkastidni no što su ikada bili, kada upitani o pomenutom menadžeru koji je "svoje" izborio na sudu, u glas istresu da će "jebeni kreten, sada, joS ko zna koliko godina mlatiti lovu na radun ovog benda". Ipak, Jane’s Addiction zbog njega nede ni pomisliti da dignu ruke od svega, kao što se neće uzbuditi ni zbog tretmana koji im pruža Warner, a o kojem Stephen kaže :"Mi smopotpisali ugovorsa industrijom, premda to nismo morali uraditi. Nismo uopdte morali imati ploče već smo mogli jednostavno svirati svoju muziku u nekoj garaži. Ali ako se već odlučiž da potpišež ugovor sa kompanijom koja ima milione i milione dolara i kojoj je j edini cilj da napravi ijošviše novca, tada moradznati da ćež ponekad imati i probleme poput ovih na koje mi nailazimo. Jer polpisivanjem ugovora si se odrekao i dela slobode. Vide ne sviraž u garaži, za društvo, već sviraž za diskografsku kudu. To je biznis, a mi smo samo muzidari koji se tek ude pravilima biznisa." Biznisa dije jedno od pravila glasi da možeš biti i surovo kažnjen za neposlužnost. Odnosno, da, ako se ne ponašaš u skladu sa zahtevima velikih gazda, tada možež odekivati da svoju plodu možda nikada ne vidiš u prodavnicama. I šta je reSenje ovog problema? Pa praksa je do sada pokazala da se redenje zove kompromis.U sludaju Jane’s Addiction tako jebilo pre dve godine kada ja prvi studijski (pretho-

dio mu jejedan živi")LP "Nothing's Schocking" bio spreman za prikazivanje javnosti. Spreman da, ali ne u pakovanjukojeje Perry zamislio, jergole sijamske bliznakinje sa glavama u plamenu, kojenisu ništa drugo do Penyeva skulptura, bile su i previše vulgame za narastajući moralistčki lobi. I Perry je гекао "dobro", napravio i "omot za omot" od cmog PVC-a, dopustio čak i nalepnicu koja upozorava na "rečnik možda neprikladan za pojedine slušaoce" i... na kraju godine dobio nekakvu, nikadželjenu nagradu za najbolji omot-ljudisu bili oduševljeni svemirskom erotikom skrivenom iza proizvoda hemijske industrije. Priča se ponovila i sada. TH gole gipsa- И ne figure što ponosno prikaziuju svoje genitalije na naslovnoj strani LPa "Ritual De Lo Habitual", ili bodica sa natpisom "METADON" na poledjini, bile su dovoljan razlog da se iz Warner Brosa čuje 'То niko neće staviti na rafove. Th ploču niko neće kupiti". A Perry je opet oćutao, ргеko svega navukao papimu kesu sa tekstom prvog amanđmana američkog ustava koji se odnosi na prava govora i izražavanja gradjana "najslobodnijeg družtva" i pustio ploču da izvrši najneočekivaniju komercijalnu điverziju godine ušavši u TOP 25 Billboardovih 200 albuma. Pa da li onda shvatate kakvi su to ljudi Perry Farrell i njegovo društvo? Idealist! opsednuti idejom menjainja sveta? Tough momci koji, dok ih niko ne gleda, savijaju kičmu, ili nešto drugo? Perry to sam objažnjava kada kaže: "Čovek ode na žurku, napije se i onda istrese svešto mu je na srcu. Ja činim nešto slično. Jedinarazlika jeu tomeda moju muziku, koja je i moj stav, i moje mišljenje možež kupiti i u lokalnoj prodavnici ploča... Recimo Beatlesi. Ja se ne mogu setiti ikoga ko je bio populamiji od Beatlesa, ali eto ni oni nisu mogli ikada reći da se svi sa njima slažu. Ija to shvatam, pa stoga samom sebi govorim da se zbog toga ne moram brinuti, jer elo ni Beatlesima nije požlo za rukom da naiđu na opžte razumevanje." Ali Регтуа i te kako shvataju oni koji ga žele shvatiti. Ne samo die hard fanovi za koje je Jane’s Addiction iscrpljujuće duhovno iskustvo, već i svi koji su sposobni da Davidovo umebesno speed sviranje prihvate i kao nežto drugo, a ne heavy metal; koji spaljene lutke, raspeća i sveće vide i kao samo zgodna vizuelna oruđa, a ne religiozne simbole; koji ne spadaju u onih šezdeset procenata američkog stanovništva oduševljhenog idejom rata sa Irakom; koji shvataju da kao i u seksu i u muzici postoji predigra, i bumi momenti, i tihi momenti. Na kraju, i svi oni koji su Jane’s Addiction barem jednom videli nasceni, jeroni sigumo da nisu ostali nedodirnuti virasom ove zvučne manije. H

Nekada samo najzapostavljeniji i najpotcenjeniji bend na ovoj planetl, Jane’s Addiction danas konačno doživljavaju trenutke prve slave sa porcijom duhovnog otrova pod naslovom "Ritual De Lo Habitual"

Vojislav NeSić

47