Ritam

BBLUE OYSTER CULT Career Of Evil - The Metal Years CBS - ZKP FTTVU Nije baž sasvim normalno da obični ljudi mogu stvarati ovakvu muziku. A možda je, ipak, davo ispunio svoj dio ugovora, do zadnjeg slova, Nećemo ovdje raspravljati o tome da li su Blue Oyster Cult najveća heavy metal grupa (naravno da jesu, sažeto obrazloženje vidi u izvrsnom prikazu D. Piljaka, Ritam br. 2), nego u kolikoj mjeri to ova kompilacijato uspijeva dokazati. BOC i njihov ideolog, tekstopisac, producent I menadžer, zagonetni Sandy Pearlman, istinski su pjesnici, mislioci i virtuozi težkog metala. (Pearlman je prvi I primjenio termin 'heavy

metal' u danas općeprihvaćenom smislu.) Njihovo '6' (sa dvijetačke) i gotički logo preuzeli su mnogi, all dubinu I talenat ne može imitirati baš nitko. U većini ostalih varijanti, HM je u osuden na status priglupog daijnjeg rođaka kojeg se čitava porodioastidi. Kadato radi BOC, riječje o superiornom biću s drugs planets, Ш, prizemljenije, o starijem bratu koji ne samo da može istući svakoga u gradu, ako hods, negoje proditao i najviše knjiga Prije nego težki, ovo je plemeniti metal. Stvarni poklonici Kultato savršeno razumiju i svaki bi od njih (nas!) ovaj izbor proveo bolje od kompanije CBS. Dobra kompilacija BOC bila bi izuzetno korisna upravo za naše tržište, a gdje je kontakl s njihovim (detrnaest albuma) velikim opusom, ostvaren jedino završnim remek-djelom Imagines, pvavim Svetim Graiom teškog metala. (Pridalo se da je naš nekadašnji vlasnik CBS licence izbjegavao BOC zbog eventualnih aaoeijaeija koje bi mogao izazvati njihov sv<eprisutni križ, drev-

ni mistidni simbol.) Nadnaravnu kvaiitetu Imagines vjerojatno su u potpunosti doživjeli samo oni koji su se od prvih nagovježtaja sredinom sedamdesetih, znadi iz vremena prije nego što su se BOC podeli oslobadati apsolutnog utjecajasvog 'metal gurua'. Ujedno, to je razdoblje koje dominira u ovom pogledu 'metalnih godina'. Svjesni da jedan dvostruki album s trinaest naslova ne može ni približno vjerno oslikati sve zvudne avanture BOC, ate nadilaze HM, kao i bilo koje drugs žanrovske odrednice, CBS se ogradio dodatkom The Metal Years na samo jedan, istina kljudni aspekt (Inade, Career Of Evil vise je efektan nego prikladan naslov, a pripada pjesmi koja ovdje nije ukljudena, kao i ni

jedna druga na tekst Patty Smith.) Pri tom je ideja sastavijača da se forsiraju snimke uživo, žto i nije besmisleno, osim kad se uzme u obzirdajeovo prva kompilacija na kraju gotovo dvadesetogodišnje karijere, a tu su ulogu do sad djelomično preuzela upravo tri live-albuma. No, sve bi to još moglo proći, da izbor materijala nije toliko konzervativan, predvidiv i nemaštovit, dase protivi najboljim osobinamasarae grupe. Najveći je problem praktičko ignoriranje svega poslije 1978., a tu spada i fenomenalni Cultosaurus Erectus, koji je na samom početku osamdesetih dao impulse za razvoj klasičnog HM u do tad neslućenim smjerovima, i pri tom zbrisao mladahne kvazimetalne prelendente onako kako je Veliki Zli Vuk otpuhnuo krhke kućice lakomislenih praščića. Ovdje su se bezuvjetno morali naći Monsters i Ups In The Hills (uvodnetaktove ove druge svojedobno je koristila čak i TV Beograd kao jingle u nedjeljnom poslijepodnevu), atako genijal-

nom potezu kao što je uvrštavanje Unknown Tongue , jedne od najdubljih pjesama BOC ili bilo koga uopće, lonako se ne bih usudio nadati. Ovako imamo samo Moorcockov "sword and soreoery' EP Black Blade , jednu od manje uspelih suradnji s tim SF majstorom. Srećom, u slučaju BOC, čak ni najspretniji kompilator koji 'ide na sigurno' ne može sasvim promažrti. Spomenuti predvidivi izbor ovdje se odnosi na okosnicu klasičnog koncertnog repertoara grupe, a taj i nakon petnaestak godjnazaslužuje isključivo divljenje, od otvorene lorrfikacije hard rocka u Cities On Flame, preko neproeijenjivog tandema Dominance And Submission i Seven SCreamin' DizBusters, pa do onih najpopularnijih, Godzilla \ Don’t Fear The Reaper. Brutalna snaga bestijalnih rrffova, skoro džezistička, svingerska dinamika virtuozne rrtanvsekcije brace Bouchard, te čista poezija blistavih uzleta najvećeg živućeg (iako rastom najnižeg) gitarista Donalda 'Buck Dharme* Roesera - sve je tu, u izobilju, začinjeno najopakijim humorom koji se može čuti u okvirima rocka. Varirajuća ironička distance (od 0 do beskonačnosti), možezbuniti početnike, no pažijivijim slušanjem postaje izvorom neobičnog užitka (osobito 'prizivanje Lucifera' pri kraju spektakularnih devet minuta Diz-Bustersa). Šteta daje izgubljenovrijeme na bezvezni Beatiem Up saClub Ninja, dok su potpuno zaobiđene daleko boije ploče. A kadase veo nije dosljedno držalo uže deflnicije teškoga metala, јег uvržtena je potresna, sjajna Flaming Telepaths (Pearlman u paklu egzistencijalne krize), onda nema isprike za izostanak veličanstvene Astronomy (Pearlman navrhuncu nezemaijske inspiracije), bilostudijskesa SecretTreaties, biio uživo sa Some Enchanted Evening. U svakom slučaju, Career Of Evil sadrži barem pedeset minuta briljantne muzike, ali to je samo mali uzorak mašte i humora, eksplozivnosti i suptilnosti Blue Oyster Culta. Za početak istraživanja njihovih bizarnih izieta u horror, science-fiction i sva druga čuda koja su samo oni uspjeli naslutiti i izrazrti muzikom, kao obaveznu dopunu ovoj zbirci treba ргерогибШ Cultosaurus Erectus, zatim Spectres, Agents Of Fortune i tako unatrag. Poslije toga preslušavanje zaslužuju i novijl albumi. I da ne zaboravimo lektiru: veliki H. P. Lovecraft. čiji je Pearlman ako ne baš reinkarnaeija, onda svakako duhovni i kreativni nasljednik. Za bistrinu CBS-ovih kompilatora: * * * Za našeg izdavača, zbog neoprostivo siromašne opreme dvostruke kasete, bez originalnog popratnog teksta i diskografije sa naslovima svih pjesama: * * * Za muziku: SEVEN SCREAMIN' ASTERISKS

Juraj Šiftar

62