Ritam

KLIK SONIC YOUTH

Dok je nameštao natpis Dome, slatki dome”, Jesse James je dobio metak u glavu. Tako je odjedne žive legende, zahvaljujući bezopasnim poslovima, ostala samo legenda. Tačno 100 godina posle ovog dogadaja, u Njujorku počinje priča o Sonic Youth. Korijteći na nov način uobičajena oružja gitare, bas i bobnjeve, oni su svoj stil gradili na razaraaju forme pop pesme Ш, како će to kasnije lepo objasniti Thurston Moore; "pop muzika se baca posle upotrebe - kad je ljudibace, mi je izvadimo iz kante za dubre i recikliramo. Stvarno smo ekološki nastrojeni". Ono što je na početku izgledalo kao ne preterano obečavajući eksperiment, übrzo se pokazalo kao možda najznačajniji dogadjaj u "beloj" muzici u proteklih desetak godina. Njihova izdanj a - Confusion Is Sex, pa čak i Bad Moon Rising , album dosta sumnjivih kvaliteta, postavili su temelje noisea i đrastično izmenili pre svega američku scenu. I to nije sve. Značaj Sonic Youth moždanajbolje ilustruje minijaturni članak koji je 1987. godine objavljen u jednom beogradskom porodičnom časopisu. U njemu se, pre nego što imje i jedan album licencno objavljen za juznoslovenska plemena, o Sonic Youth govori kao o "mladom i perspektivnom slovenačkom (!?) sastavu". Ovo je mnogo ozbiljniji kompliment nego što na prvi pogled može da se učini. Remek - delom Goo, snimljenim parama David Geffen Company, ali van domašaja njenih šapa, odrastanje bendaje defmitivno završeno. Dvogodišnju pauzu ispunili su ne naročito zanimljivim EP-jem Dirty Boots, skrpljenim od snimaka uživo i remiksa naslovne numere, dok se Lee Ranaldo pojavio kao koproducent jednog od svakako najboljih albuma ove godine - Fontanelle sastava Babes in Toyland. Ako je suditi po novom albumu - Dirty, klimakterijum već kuca na vrata Sonic Youth. Ta činjenica sama po sebi ne mora da znači ništa lose. Ono, medjutim, sa dime bi se i James sigurno složio jeste da za jednu legendu klimakterijum lako može da postane najopasnija

avantura. Kako bi, ustvari, u uslovima koji trenutno vladaju na svetskoj muzičkoj sceni trebalo da zvuči "ziheraški" album jednog ovakvog sastava? Deo odgovora Sonic Youth su potražili u neverovatnom uspehu Nirvane. Da podsetimo, to je onaj bend za čiji su debi album - Bleach - kriticari tvrdili da je jedno od najteže prijemčivih Sub Pop izdanja, a danas njegov reprint poseduje svaka devojčica u Americi. Cini se, ipak, da su Sonic Youth, angažujući ne samo istog

menadžera - Jon Silvu, nego i producenta Butch Viga, pa čak i snimatelja Andy Wallacea, na pomalo iracionalan način pokušali da se "ogrebu" o uspeh svoje bivše predgrupe. U tom smislu, zanimljiv je dosta uzdržan komentar Thurstona Moorea o uticaju Butch Viga, čoveka koji je, inače, snimio neke od prvih američkih hardcore singlova i saradivao i sa tako ekstremnim bandovima kao što su Killdozer ili Laughing Hyenas: "On je, pre svega, snimatelj, ali zna da radi i kao producent, zna gde treba postaviti mikrofone, kojim redom treba raditi, a da to bude logično... Uravnotežen je, zreo, i zna kako jedan ovakav band treba da zvuči." Na album Dirty, Sonic Youth su se opasno približili formi klasične pop pesme.

Verujem da onogako ovaj bend otkriva preko, inače sjajnih pesama. Sugar Kane, ili 100%, ne bi bilo lako übediti u to daje u pitanju ključni underground sastav osamdesetih. Nema, naravno, govora o tome da se na ovom albumu čuje zveckanje Judinih srebrnjaka. Pre bi se moglo reći da su se Sonic Youth i ostatak sveta našli negde na pola puta. Međutim, ovim albumom postaje još veća ona opasnost koje je ovaj bend bio svestan još pre dve godine kada je i potpisao za Geffen - opasnost da bi dobar deo underground publike (koja, ruku na srce, nije mnogo manje isključiva od navijača Crvene Zvezde) lako mogao da odbije da ih deli sa trinaestogodišnjakinjama, a da bi trinaestogodišnjakinje lako mogle da se ipak ne zaljube u Thurstona Moorea ili Lee Ranal-

da. Veliko je pitanje da li niskobudžetni video klip za 100% ili gostovanje Jana MacKayea (Fugazi) mogu da otklone tu opasnost, posebno s obzirom na to da se Mac Kaye pojavljuje u verovatnojedinoj lošoj pesmi na ovom albumu, svojevrsnom pamfletu. Youth Against Fascism. Ocigledno, ni samom Mooreu nije baš sasvim jasno kako se jedna ovakva pesma našla na ploči: "Ne dopada mi se kako ova pesma zvuči na albumu. Ne uklapa se. Veoma je direktna - napisana je kao pesma Boba Dilana..." Dirty možda nije jedan od onih albuma koje morale imati, pa makar prodali i svoju babu, ali ipak spada u bolja izdanja jednog od najznačajnijih bendova našeg vrennena.

Uroš Stojanović

5