Ritam

RITAM film

Ml NISMO ANĐELI Scenarista i reditelj: Srdan Dragojevbić; proizvodnja: YES Avala film, RTV Srbije i Centar film 1992. Svojevrsan eskapizam, programski beg od sve crnje stvarnosti na jednoj, all i od društvene angažovanosti ill novokomponovanih komedija kao najčešćih ishodišta domaćeg filma na drugoj strani, izgleda da je postao osnovno progradmsko opredeljenje večine pravih debitanata srpske kinematografije u poslednjih deset ak godina. Ova činjenica se naravno - može različito tumačiti i može dovesti gledaoce i kritičare pred obilje manjih i većih istina o životu i klsvetu oko nas, no izvesno Ije da če od premijere filma "Mi nismo andeli", Srdana Dragojevića dotična tendencija imati sasvim nov kkarakter i kvalitet, jer je baš u ovom delu konačno dobila i puno stvaralačko oipravdanje i kneku vrstu idejnog manifesta. Eklektična a roman tična komedija, šarmantna sinteza svega što o filmu zna i oseća ovaj novi auitor, "Mi nismo andeli" Srdana Dragojevića je ostvarenje koje velikodušno nudi pubici više vlastitih slojeva, prepuštajući joj da slobodno odabere hoće li u njemu - recimo -videti samo jedostavnu i zabavnu pripovest o neobičnoj ljubavi dvoje mladih ljudi ili i svedočanstvo o sazrevanju jedne, sada već izgubljene generacije kojoj pripada i sam reditelj.Svesno i neskriveno okrenut uzorima i uticajima u rasponu od neorealizma do postmodernizma, ali i konkretnije od - na primer Živojina Pavlovića pa sve do Džona Votersa, "Mi nismo andeli" apsolutno rasterećeno ponire do korena sopstsvene inspiracije, truded se da jednako sugestivno barata i očekivanom ironičnošču i podsticajnijom euforičnošću. Otud i pomeren, irealan, mitski svet koji Dragojević oživljava funkcioniše prezirud uslovnosti, i sea lakoćom osvaja žanrovsku mogućnost da poveže nespojivo: đubrište i zamak, andela i davola, moralno i nemoralno, smeJno i tragično. Najzad, ne brkajud idealno sa idealističkim, uspeSno razrešavajud elementarne a potom i nadredene zahteve stila i priče k okje je pokrenmuo, Dragojević objedinjuje intuitivno naslućena načela arhitipske, antičke komedije sa propulzivnim i neuništivim rokenrol senzibilitetom, prevoded dramaturgiju božanske arbitraže iz ezoterije u populizam, i pretvara film "Mi nismo andeli" u übedljivu utopijsku formulu stvarnosti koja

nam se na žalost - dni sve nedosežnijom. Osvežavajuć, duhovit i baš zbog toga uzbudljiv, Dragojevićev debi ima - do đuše - i slabih strana, mahom proisteklih iz povremenog prevladavanja racionalnog nad emocionalnim. Takve situacije dovode 'Mi nismo andeli" do nepotrebnih padova u narativno i rediteljskom ritmu, monotonije u preteranoj eksploatadji inače valjano osmišljenih i plastiranih gegova, ispraznog i egocentričnog uživanja u privatnim odstupanjima od osnovne scenarističke grade, i kulminiraju u nedovoljno brizljivo izvedenoj orkestradji finala pride. Na granici izmedu pakla i геаја, farse i katarze, Dragojević zajedno sa ekipom izvanrednih, mladih saradnika nudi - uprkos zamerkama - jedan mali, zdrav i prav film, pametno distandran od turobnosti na koju sve lakše pristajemo. Uostalom, ako danas, u mraku bioskopa, uz smeh i suze priznamo sami sebi da zaista nismo anđeli, možda če nam biti lakSe da već sutna, negde napolju, dokažemo svetu da nismo ni ono drugo. *****

Aleksandar D. Kostić

POVRATAK KAZAN OVE (Le Retour De Csanova) reditelj: Edouard Niermans igraju: Alain Delon, Fabrice Luchini, Elsa, Wadeck Stanczak, Delia Bollardo distribudja: M. Export Import Kazanova, taj čuveni ljubavnik iz Venedje, mitski simbol zapadnoevropskog, hrišćanskog mačizma, definitivno je i van svake sumnje ostao heroj za sva vremena Kroz decenije i vekove, od usmenog predanja i pikarskih romana, pa save do pozoriSnih scena i filmova, ovaj plemić je okupirao maStu mnogih umetnika, i kao i vedna drugih, jeđnako snažnih civilizacijskih simbola bivao valorizovan i reval-

orizovan u okviru najrazlidtijih poetskih, stilskih i ideoloških sistema. Najnovija, neskriveno ambiciozna i poprilično skupa kinematografska verzija Kazanovinih avantura plod je saradnje moćnog autorskog tima Delon-Karijer-Nierman, i predstavlja njihov pokušaj da se na temeljima istoimene novele Artura Šniclera simultano obave tri zadatka: namire lične opsesije (Delon), kritieki analizira maksimalno provokativna legenda (Karijer) i potom osvoji preko potreban i naravno pomodan skepticizam (Nierman). U tu svrhu su unapred odbačeni glamor i erotizam kao ustaljeni atributi pripovesti o Kazanovi, zanemarena je baS svaka ideja o hedonizmu i mogućnost povezivanja humora sa seksualnoScu, i pred auditorijum je doveden Kazanova apatrid, posustali Sarlatan i gotovo onemoćaE starkelja. Duboko u šestoj deceniji života, Aden Delon svakako zna da je Snider na raskrSču dve epohe ovakvom programski uzmicao pred romantizmom i najavljivao antitradidonalizam književnosti. novog doba, ali ipak ostaje nejasno kako je poverovao da se - kao refko autentična fllmska zvezda - može identifikovati sa sličnim iE istim ciljevima u jednom krajnje drugadjem vremenu. Tud uprkos uodjivoj stvaralackoj brižljivosti "Povratak Kazanove" negde izmedu provokativnosti i sračunatosti gubi energičnost i sugestivnost, brzo se pretvarajući u jalovo korektan intelektualistički iskaz. Utopljen u prizeman funkcionalizam metafora, sa narativnim sklopom u kom se kauzalnost rado žrtvuje nekontrolisanoj fragmentamosti, "Povratak Kazanove" brka dramsko i komicno slikajući sumrak herojske, epske ere i osvit vladavine racionalista, Pri tom ni Delon, ni izvikani scenarista kakav je Karijer, a ponajmanje probitačni reditelj Nierman, nemaju dovolj-

58