Ritam

DEVEDESETE U postpostmodemu dekadu U 2 su novembra 1991. uneli šokantni "Achtung baby". Na prvu loptu mutan i šućmurast produkt po sudu svih onih koji su za zvuk devedesetihproglasili "Madchester" (Нарру Mondays, Stone Roses. Charlatans, Inspirial Carpets). "Fly" kao prvi singl se doima hladno, nekomunikativno, sirovo. "Misterious ways"? Hej, pa to je dance? Šta se dogadja sa U 2? Dolazi i "One", hladni lament najtananijem Ijudskom osećanju. Axl Rose je plakao čuvši "One". Licememo? Počinje ZOO TV tumeja. Grandiozna i monumentalna. SVetupada skrama sa očiju. Kadaje pitanje zaborava bilo izvesno, U 2 se vraćaju i retko inteligentno oštricu slave okreću suprotno, u publiku. Uvučeni u bezizlazni vakuum sopstvene slave, jedini umeju da to iskoriste. Beatles su u tom stadijumu napravili sopstveni epitaf - "The end" ("Abbey road", 1969), a Stonesi su više puta padali, te se uzdizali, ali samo do tanke crvene linije koju su U 2 prešli otkrivajući samima sebi IRONIJSKU DISTANCU od sopstvene karijere i sebe samih. Posle prozuklog bavljenja američkim mitom, U 2 se vraćaju U Evropu, onakvu kakva jeste. Metaliziranu, ledenu. U 2 koketiraju sa mačističkim aspektima fašizma, naci kulturom, fenomenom televizije, satelita, političkim previranjima u istočnoj Evropi. U 2 uzimaju apokalipsu najstarijeg kontinenta kao vitalni, univerzalni jezik za devedesete, inteligentno upivši i zaostavštinu fatalnog XX veka. "Achtung baby" je sniman u berlinskom studiju gde je bio stacioniran Gestapo. Eno/Lanois/ Flood špartaju po materijalu. Ukleti duhovi Berlina traže svoju cenu. Pali zid takodje. Trabanti su famozni Agit-prop. ZOOTV bina je poput svemirskog broda Skotovog "Aliena". Hladna, tamna i metalna. Trabanti vise a više od deset kamera je upereno u binu. U 2 su svuda. Na bini, na ekranima. Turbo-zastrašujuće. Direktna posveta potrošačkom društvu i nesagledivoj moći televizije čiji smo svi ovisnici. Tokom izvedbe pesme "FJy" na ogromnim ekranima, ogromnom brzinom se smenjuju рагоle: "Everything you know is wrong, believe, I'd like to teach the vvorld to sing, the only епету of art is taste!/ Sve što znaš je pogrešno, veaij, voleo

bih da naučim svet da peva, jedini protivnik umetnosti je ukus." Cepanje i jasno podrivanje percepcije zbunjene i zatečene publike. Bono urla: "I have a vision - TELEVISION! I belive in love, I belive in топеу!" Opori cinizam i licemerje hprosto se sudara sa istinskom Ijubavi. Savršen koncept. U 2 su krajem 92. na Mesecu i odatle posmatraju kafkijansku Evropu zalomljenu kroz viziju Willijema Gibsona. Esencija devedesetih. "Dok sam rastao konstantno mi je govoreno da ne vredim ništa. Bilo mi je zabranjeno da sanjam." BONO Bono sada nesputano sanja. Spoj uštirkani glamour sa siluetnom mimoćom na bini koristi za političke igre. U Americi svake večeri je zvao Belu kuću, Tipičan dadaistički trik-politička satira. Vrhunac američke tumeje i performansa je Bonov izlazak u šljaštećem kaubojskom kompletićp uz pevanje "Desire" i skandiranje "I belive in Love and Las Vegas!" Amerika je opet zgažena, pritisnuta, "like a fly on the wall". "Achtung baby" z\oikje opskuran. Morbidno poletan i zarazan. Ezoterična nijansa Enovih klavijatura je dala potpuno novu glazuru. Svoj doprinos Wendersovoj viziji devedesetih, U 2 su dali u pesmi "Until the end of the world" za istoimeni frlm. U osvit proleća 93. na red dolazi Evropa (Zooropa). Elektronski propovednici 90-ih ne zadivljuju stari kontinent u potpunosti. Ostaci dekadencije su prejaki i previše opravdani. Političke igre se nastavljaju. UNemačkoj, Bono zove Helmutha Kola, u Francuskoj - Jean Мапу Le Penna. Optužuje ih zašto su dozvolili da se đavo vrati u njihove zemlje. Iz Italije i Mađarske Bono odaje posvetu Sarajevu, niestu gde Evropa počinje da puca po šavu. Mestu koje jedino jeste Zooropa. "Mislim da smo surfovali i surfujemo na još uvek istom talasu kreativne energije sa "Achtung baby" i ZOOTV tumeje dok smo pravili Zooropu. Ista inspiracija. Identični sonični teren. Zooropa je nesigumost. Evropa je u čudnoj poziciji kada ne zna ni šta je niti šta želi da bude. Buđućnost je nesiguma". the EDGE

100