Ritam

New York da bi uspeli, jer Vašington stvarno nije mesto u kome ćeš uspeti u životu baveći se rock 'n' rollom. Nama su govorili, takode, da nikad nećemo uspeti ako ne odemo u New York, što nas je samo činilo tvrdbglavijim i upornijim u nameri da ostanemo u Vašingtonu i radimo svoju stvar na svoj način - "Jebite se, ne idemo nikud", govorili smo svima, To smo i učinili, nastavili smo da radimo sa tim osećanjem. R- Dosla Ijudi misli da ste ti lično i posebno scena u Vašingtonu stvorili опо što je poznato kao "straight edge" pravac u punku. Šta ti kažeš? lan - Ustvari ja sam još u Minor Threat (prva grupa МсКауеа, jedna od najznačajnijih američkih hardcore postava - prim aut.) napisao pesmu "Straight Edge", ali nikad nisam mislio da ona određuje neka pravila ponašanja. Nije sasvim u redu tumačiti je na taj način. Mislim da sam tokom godina dovoljno puta to već jasno rekao, To j e bila pesma o opsesiji, aljudi koji sebe vide kao "straight edge" uglavnom se drže određenog sistema pravila i ako ih ispunjavaš, onda si deo njihovog kluba'. Ja nikad nisam hteo da budem deo toga. Više me zanima sloboda izbora. Sistem utvrdenih pravila ponašanja me nikad nije zanimao, pa makar zahtevao da se ne jeđe meso, da se ne opija i ne drogira, i da se uzdržava od vođenja Ijubavi, na šta je termin "straight edge" odjednom počeo da se odnosi. Jedan od razloga što je scena u Vašingtonu bila produktivnija od drugihjeste taj što je na njoj bilo puno manje tih pratećih gluposti ovisnosti, mnogo manje Ijudi je provodilo vreme "urađeno"... R- Siguran sam da droge uništavaju svaku scenu, jer Ijudima ne ostavijaju vremena da se bave failo čim drugim. lan -To je sasvim tačno. U nekim gradovima je užasno. Video sam razne gradove u poslednjih desetak godina i puno Ijuđi u njima uvaljenih u blato dok im točkovi proklizavaju - vrrrrr - ne mogu đa izađu iz njega. Imamo sreće da kao gradska scena nikad nismo imali toliko problema sa đrogama. R- Lično sam ustanovio da svaka muzika zvuči sjaјпо, ako si па nečemu. Ali kako je baš u Vašinglonu stvorena "straght edge" ideja i šta se sa njom posle đesilo? lan - Za mene je ta ideja bila vrlo složena, a Ijudi su preuzeli samo опо najprostije iz пје i poludeli za tom pričom. Kao sloganj naravno, "straight edge" je bio sjajan, čak previše sjajan. Proširio se poput šumskog požara. Prvo je pet Ijudi počelo sa tim, pa onda đvadeset pet, i dalje sve na kvađrat. Svi su poludeli, Cela stvar je izašla izvan normalnih okvira, do te mere đa ni sam ne mogu da poverujem u to.

STROGA DIJETA NA POPULARNOSTI R- Mislite li da čete izdržali kao nezavisni, sada kad je sve više Ijudi koji se umeču kao posrednici izmedu vas i publike, onom brzinom kojom band роstaje popularniji, sa redovnih 1000 posetilaca svakog nastupa u Evropi? lan - Mislimo da je sve u redu sve dok uspevamo da vladamo situacijom - đa kontrolišemo cenu karata na ulazu, tip Ijudi sa kojima radimo, kakve video spotove pravimo - za sada to možemo, mada je sve teže. Što dalje idemo shvatamo da sve grupe mogu da rade isto što i mi, ali su uplašene onim što se događa oko njih i zato uzimaju menadžere i agente. Mi želimo da sami kontrolišemo sve. Otkrio sam da posao sa muzikom - ako imaš svoju etiketu - ostavlja dovoljno vremena da se baviš i drugim, kreativnim stvarima. R- Izgleda da vi u Dischordu slvarate neku vrslu paralelncg sveta kuji ne želi da ima išta sa muzičkim biznisom... lan -Tačno. Preziremo biznis. R- ...punk je proglasiu isto, ali skoro svi engleski punk bandovi su požurili da potpišu ugovore sa velikim izdavačkim kučama, svojevremeno. Tek kasnije, posle 1977., pojavile su se male кибе hardcore punk je još više učinio jasnim da ako igraš pp pravilima velikog biznisa, pre ili kasnije, više nišla ne oslaje od tvog integritela, od onih tvojih, ličnih pravila... lan - Mrzim veliki biznis oko izdavanja ploča. Za mene nikad nije imalo nikakvog smisla da budem deo toga. Moj načinje dapokrenem svoju izdavačku kuću. Ja tako vidim stvari. R- Kako sad vidiš taj razvoj od prvih Fugazi mini albuma preko debi LP-ja "Repeater" i kasnije, do "Steady Diet Of Nothing" i "In For The Killtaker"? lan - Guy sad svira gitaru pored mene i sve je drugačije. Nesvesno, ali drugačije. Ne razmišljamo o našem napredovanju ili razvoju. Prosto sviramo. Nema tu nikakve mudrosti. R- Imate vrlo poseban ritam basa i bubnjeva, a primetio sam i da česlo koristile gitare da podcrtate vokale u strukturi pesme... lan - To se sve spontano zbiva. Naša muzika se razvija kroz stalno sviranje, a toliko sviramo da nam sve to postaje organska celina - i reči i muzika - ne mislimo više o njima kao delovima neke pesme. R- U nekim sporijim pesmama osečaj koji mi je davalo tvoje pevanje nalikovao mi je па onaj koji sam susreo kod starog engleskog sastava The Mob.

16