Ritam

Stone Gossatd i Jeff Ament, veterani underground scene Seattlea, već su jednom ranije bili nadomak nacionalnoguspeha sa sastavom Mother Love Bone (vidi “Sub Pop rock city”, Novi Ritam br. 3, decembar ’9O i “Singles”, Ritam br. 2, decembar ’92). Posle nesrećnog kraha te avanture, uzrokovanog smrću pevaća Andrewa Wooda, Gossard i Ament su uz pomoć Mikea McCreadyja, sadašnjeg gitariste Pearl Jam, snimili nekoliko instrumentalnih matrica za nove, još uvek nedovršene pesme svog budućeg sastava. Kaseta naslovljena “Stone GossardDemos ’9l" stiglaje ргеко Jacka Ironsa (ex-Red Hot Chili Peppers) do izvesnog Eddieja Veddera, entuzijaste sa muzičke scene San Diega. On je snimio svoj vokal preko

tri pesme, tu svoju “mini operu” naslovio “Mamasan”, dizajnirao i upakovao kasetu, i poslao nazad u Seattle. Kaou jednoj od onihpriča o ostvarivanju dečačkih (američkih) snova, Vedder se u roku od nekoliko đana, pravo iz aviona, pojavio na probi i otpevao “Alive”. Pearl Jam subili rođeni. Soul Asylum nisu ni slutili šta ih čeka. U svakom slučaju, teren za veliku medijsku eksploziju je bio pripremljen. Nirvana je napravila sliku, Pearl Jam su jeuramili i prikucali na zid. VEDDER NA FEDER Zabava analiziranja velikih hitova daje nekad najčudnije rezultate i pomaže nam da bolje razumemo u kakvom vremenu zaista živimo. Analiziranje velikih albuma гок grupa takođe je pogodna odskočna daska za davanje opštih zaključaka o duhu vremena - a pogotovo ako se radi o tako neobičnom slučaju kao što je prvi album Pearl Jam. Ako j e u slučaju Nirvane bio.u pitanju turobni nihilizam (“Zeitgeist, zeitgeist!”, povikaše kritičari), Pearl Jam su otišli i korak dalje. Kada slušate “Ten” ne možete se oteti utisku da je u pitanju grandiozna demonstracija rock’n’roll patetike uvijene u oblandu glasogovomištva generacije, koja je kritičara “Los Angeles Times”-a nagnala da pesmu“Alive” uporedi sa “Му Generation”. U ovom slučaju, sve je napumpano do razmera stadionske prihvatljivosti, a znamo da su u Americi upravo stadioni mera i mesto na kome se dokazuju ili propadaju svi potencijalno veliki nacionalni fenomeni sveta populame zabave. O koncertima svoje grupe Eddie Vedder sigumo na misli kao o “populamoj zabavi”, ali balansiranje po tankoj liniji koja odvaja prosti “show” od morrisonovske vizije rock koncerta kao masovne katarze nije obavezno vidljivo iz 600-tog reda u publici. Sve one “opasne” nepodopštine koje je Vedder izvodio - skakanje sa ozvučenja, valjanje po uzdignutim rukama obožavalaca (crowdsurfmg) - koliko god da su bile odraz njegovog intenzivnog proživljavanja pesama koje izvodi, toliko su izazivale i reakcije tipa: “Vidi budalu, gde se popeo. A to izgleda jako atraktivno kada se gleda na ekranu u čijem uglu svetli “MTV”. Na kraju, nije ni čudo da su na delu evropske “Zooropa” tumejePearl Jam bili predgrupa pogodite kome. Uostalom, setite se Bonovog juriša u publiku na “Live Aid”-u ’B5.

52