Ritam

sve do studentskih devedesetih, folk je u američkoj muzici imao posebnu urbanu publiku. Onu što je tražila svoju poetičnu muziku koja ide uz klasike lirike. GLB ispunjavaju ovaj ideal provlačeći se sa nekoliko nepojmljivo pretencioznih pesama (naslovna i "America is Snoring"), kojih se ni Michael Stipe ne bi postideo.

SUEDE (Nude) Još jedno u nizu poigravanja sa prefiksima ispred reči seksualnost. Sve smo to već čuli i videli, ali ponekad nije loše da devojčice dbnove memoriju, pogotovo ako su bile suviše male da bi se zaista sećaie. Brett Anderson je objedinio Morrisseyev generacijski apel i Bovviejev smisao za kostimiranu pop dramu, ponuđivši onim “svesnijim'' među današnjim tinejdžerima mogućnost da (još jednom) budu drugačiji od svojih vršnjaka. TEENAGE FANCLUB ■ "THIR TEEN" ( C reatio n) Totaini ovisnici o klasičnom gitarskom popu od pre četvrt veka u epizodi "kako ostati isti, a ne biti dosadan". Bili su među prvim prenosiocima "Big Star virusa", danas stabilna vrednost ostrvskog rocka, ali sa malim šansama da u budućnosti budu nešto više od

skrivenog blaga za uporne kopače. Obavezno im pomozite. Kopačima, naravno.

ST. ETTIENNE - "SO TOUGH" (Heavenly) Svvinging London’6G*ih ponovo rođen u tehnoloskim jaslama ove decenije. Najlucidniji od svih retro pokušaja ppslednjih godina, najviše zahvaljujući tome što Sarah Cracknall i rrtomci nisu übacili sami sebe u vremepiov i umislili da su neke ponovo rođene zvezde iz prošlosti, već su kroz svoju muziku oživeli originalnu zavodljivu naivnost tog perioda. Nije neophodno baš uvek shvatati sebe preozbiijno. PAUL WELLER - "WILD WOOD" (GoiDiscs) Bivši lider The Jam i Style Council je po mnogo čemu jedna od ključnih ličnosti britanskog rocka, ne samo sedamdesetih i osamdesetih. Dosledno svojim ranim "mod" opredeljenjima, Weller je onaj čovek koji je kroz sve te godina održavao u životu plamen soula i predao štafetu svim današnjim Taikin' Loud i Acid Jazz šegrtima. "Wild Wood" je dragoceni podsetnik na tu činjenicu, najbolji beli soul u 1993. Jamiroguai? Ma, haj'te! THE POSIES ■ "FROST ON THE BEATER" (Geffen) Čudna priča. Kad su živi sahranjeni Big Star ustali iz groba da povrate slavu koja ih је jednom davno zaobišla, na kocertima su ih pratili baš ovi

Ijudi, isti oni koji su izgradili mali kult Chiltonovog sastava svojim pločama i koji su upravo '93. doživeli svoj najveći uspeh, Ovo poklapanje jučerašnjice pop-rocka i njegove današnjice najuzbudljivije je demonstrirano na ovom LP-Ju, koji sadrži sve ono što su ploče Beatlesa, Byrdsa i Big Star imale u pregrštima harmonije glasova, blistave melodije, čežnjivost i ranjivost, delikatna osećanja. Možda je baš ovde zabeležen jedan od vrhunaca unutrašnjeg sklada koji muzika na gitarama može postići. PAUL WESTERBERG ■ "14 SONGS" (VVarner Bros.) Romatični punker je sa ovom pločom konačno našao način da ostari dostojanstveno njegov "bubblegum” pop sa žaokom, kombinovan sa dozama bezglavog rock 'n' roll trešenja i Ijubavnih country balada, grejao je srca na način na koji ni on nije uspevao već pet godina. 21. -30. U 2 - "ZOOROPA" (\s\and) Nekoliko zaprepašćujuće uspelih hitova hastalo je na ovom putu U 2 ka samima sebi, hitova bližih Davidu Bowieju nego što je to on sada. Što nikako nije slučajno, jer je njegova i Enova negativ-

61