Ritam

STRANI FENOMENI 1993.: POČETAK TOTALNE ZABAVE

"в~ 8= BHt isa <з> 1. Agresivna simulacija Prostor muzičke devijacije nazvan techno, danas je u svom zenitu. Svetlucave diskoteke iz sed,amdesetih u kojima se monotono drmuckalo i stilsko smenjivanje dance-zvuka u osamdesetim, metastaziralo je u ekstazu potpomognutu lakim drogama i kompjuterskim kaieidoskopima koje puštaju d.j.-ovi iv.j.-ovi (viđeo-džokeji, naime, poseduju gomile kaseta sa vizuelnim šarenilom koje se umiksava u video-program kiuba). Simulacija se sastoji u tome što je žarište techno-pesme zapravo njen model, matrična šema koja se popunjava zvučnim elementima. Od gomile memorisahih semplova, ritmova, boja, recikliranih hitova ili prečišćehih segmenata poznatih trenduporišta, bitno je koordinisati ih na prihvatljiv način, izvršiti transfuziju u telo koje prethodno ne postoji. Suština je, dakle, u operaciji, u premoduliranju iz kog, navodno, nastaje novi proizvod. Zbog toga nastaje strategija autorskog obezličavanja (svi su vam isti), zbog toga su veoma česte kompilacije (neznatan je broj onih koji mogu da kreiraju čitav album), zbog toga je retka dublja emotivna veza sa tom muzikom. Techno-uhodanošt kao da je bliska kloniranju dsim vokala, razlikuju li se 2 UNLIMITED, CULTURE BEAT, HADDAVVAV, CAPTAIN HOLLVWOOD...? 2. Simulacija agresije Techno je dobrim delom izrastao na potkulturnoj tradiciji

filmova tehnološke fanlastike (MAD МАХ, Robocap) i infantilnih zvučnih ilustracija video-igara. Često to groteskno prepiitanje NINTENDO-heroja i učešće čoveka u njima (tuče sa 2 i više igrača, specijalne kabine borbenih letilica) izaziva burne reakcije mnogih autora (Biily Bragg, na primer, vidi techno kao übicu muzike). Sve više se govori o video-junacima kao pop-zvezdama, čemu će nadalje koristiti 'interaktivni" CD na kojem je moguća istovremena, sinhronizovana reprodukcija tona i slike. Međutim, iza te futurističke tendencije, krije se želja za čarobnom vrtoglavicom nove stvarnosti, spektakla u kome živite ono čega oko vas nema. Techno-muzika je uz to uvek nezavršena, uvek postoji "ostatak” te opsesivnosti, jedan rezidualni rezervoar, demon koji kroz nasmejane devojke sa reklama neprestano dobacuje: "Pomislite đa je svaka agresija samo njeno oponašanje! Osetite nešto jače od materijalne realnosti! Mi smo društvena obaveza istinitija od svakodnevice! Keep on dancing..." 3. Techno-smrt Sam techno ne govori o smrti jer on instrumentaiizuje život u kojem je i prošlost otvoreni leš iz kog se uzimaju organi (na

primer, rege u radovima DREADZONE), U njegovom biću je mrtvilo sistemske složenosti kao dvojnika stvarnosti u kojem je sve programirano, funkcionalno i precizno postavljeno. Takva techno-perfekcija je pre nalik na muziku, nego sama muzika Опа vas testira da li je ta ritmička repetativnost muzika ili ne; ona je na putu da postane halucinacija slušanja muzike, zvučno priviđenje, sablast, fatamorgana (pogledajte spot THE PRODIGV "One Love" u kome se iza simuliranog rituala znakova jeđva nazire muzički sadržaj). Techno je u ponavijanju, on je, đakie, mrtav/'Već viđen". Moguči izlaz, život, postoji u dekonstrukciji (tipa FRONT 242 iii nemačkog body-beatbanda CALVA Y NADA). Dekonstrukcija nosi u sebi zamenu uloga pojedinih slojeva (boje zvuka i ritma, na primer), građenje strukture pesme i njenim razgrađivanjem, opstrukcijom forme kao njenim sastavnim delom. Drugi način bi bio (opet FRONT 242), pokušaj da se autorski prepoznatljivo sintetišu dva dominantna pola savremene electro-scene, electro-core (MINISTRV) i ambijentalna psihonautika (THE ORB). Hteli mi to ili ne, bez ekstaze se ne može. Allernative su da li ćemo umreti kao klonovi ili od sopstvene zasićenosti.