Ritam

su odavali specijaini koncerti "samo za devojke" (na kojim Bikini Kill, devojački sastav iz Portlanda, S.A;D., praktikuje da svira bez brushaltera), zbunjujuće izložbe fanzina i umetničkih dela pripadnica (u galerijama na čijim WC-ima stoji "Mi" i “Oni”), te podršci muzičke štampe (uvek gladne novih pokreta), ipak se radilo o jednom od onih događaja koji mada možda efemerni i nevažni - imaju smisao u tome što signaliziraju oblik stvari koje će doći, ili su možda već došle - tu naglu potrebu za punkoidnim zvukom, za neposrednošću i đirektnošču u muzici. Hole i PJ Harvey, Elastica i Voodoo Oueens bilo je puno života za žensku verziju rock muzike i van bilo kakvog pokreta. Mnogoviše nego ikad ranije u rocku, ženski način jeste bio način koji je određivao šta je госк 'n' roll danas uopšte. Vj'* Ono što se valjalo iza brega već par godina, postalo je televizijska stvarnost '93. O reaggeu se nije pričalo toliko još otkad je Bob Marley umro, zahvaljujući hit-potvrdama medijske atraktivnosti novih, MTV rude boysa kakvi su Shabba Ranks, Sheggy, Buju Banton, ili - prihvatljivo (čitaj: belo) lice ove struje - Snow. Seksistički ili eskapistički raspoloženi, ragamuffin izvođači nudili su zaborav vrelog electro-beata i zapaljivih reči, stvarajući nekakav svoj “lenji rap” (ragamuffin je nastao spajanjem plesnog, dancehall reaggea i ritam mašina), besramno se slikajući na obalama toplih mora ili pored vrelih cura. Prolazni izazovi ragamuffina vratili su u

modu i onaj herojski stari reagge (Marley se nikad nije više vrteo na MTV-u), otkrivajući davno zakopano karipsko blago novim generacijama, usput pišući i budućnost: eksperimenti sa dub tehnikama postali su obavezni deo repertoara avangardnijih majstora dance-remixa. BHANGRA *=* в=« ea_ л ■ (j Još toplija mora i još vrelioje prateće plesačice našao je Apache Indian, koji možda neće biti upamćen kao velika pop zvezda kako bi želeo (mada prva velika evro-indijska jeste), aii će ostati kao šimbol nove svesti britanskog stanovništva azijatskog porekla. Bhangra je postala poznati ritam, a u dve nove rock grupe, u samom vrhu talenta za 1994., preovlađivali su članovi indijskog/pakistanskog porekla - The Cornershop i Voodoo Cueens - pa će se ozbiljnost ovog trenda potvrđivati i na drugim poljima. ŠVEOSKI POP* TALAS Ono što je nemačka škola disko muzike (popularni “minhenjak”) značila u 70-im, to švedska pokretna traka instant-dance hitova počinje da znači u 90-im. lii, drukčije, i u Švedskoj je prošlo doba klonova ABBA-e. Umesto toga, nova generacija (koja raste) skandinavskih pop zvezdica (ACE OF BASE, LEILA K, ROXETTE, DR. ALBAN, STAKKA 800, ARMY OF LOVERS, HADDAWAY) ovekovečila je mit zabave subotom uveče, all preko televizije. Njihov obrazac bezbrižne video zabave savršeno je u duhu MTV-a i sa njim čine idealnu simbiozu.

Ujedno, uz prilagođavanje MTV-a novoj realnosti evropske unije (nemačke reklame, Eros Ramazzoti, muzičke želje iz Mađarske) mogući (i nekada priželjkivani) početak kraja anglocentrizma u pop muzici izgleda mnogo gore nego što smo se nadali. NOVI GI_AIVI Teško je odgonetnuti kome je sve mini poplava glamuroznih zvezdica odvovarala, ali опа je fino odagnala teskobu koja vlada na engleskoj sceni več dosta dugo, zamenjujući sadržaj (koga tamo nema ni od korova) za stil (koga je uvek bilo). Suede su, naravno, prednjačili, braneći prava mladih homoseksualaca, dajući publici vrckavog Bretta u kožnim i svilenim kompletima, i übadajući poneku pristojnu pesmu. Pulp su se zezali sa istom temom, Denim bili ozbiljni, The Auteurs odgovarajuče ambiciozni, a St. Ettienne bezbrižni. Svi zajedno bili su veličani kao povratak engleskim vrednostima. Međutim, ono o čemu se verovatno radilo bilo je sledeće: nekome je dosadilo ovo neohippy - posfgrunge lelujanje kosa i odeće. Neko je želeo da bude drugačiji. I opet su Suede imali priliku da pokažu zašto jesu fenomen za sebe - Brett Adersonov razgovor sa David Bowiejem (za New Musical Express) otkrio je njihovu svest o svom mestu u tradiciji music-halla i vodvilja iz koje izvire ona druga poiovina britanske pop

66