Ritam

često iza naših, uvek bili svesniji poslovne strane svoje delatnosti i pravog načina da se ona unovči, a da se nikom ne podilazi i ne sklapaju nepotrebni kompromisi koji srozavaju reputaeiju grupe. Sve više rock grupa je prihvatilo filozofiju "daj šta daš", pokupivši isfovremeno od narodnjaka kao gotovu, životnu istinu tvrđnju da su reči “posao" i “tezga" sinonimi. Ova zemlja je zaslužila novo Bijelo Dugme, jer ništa nije shvatila. ■VITTS Tretman rock'n'rolla na TV postao je rečit dokaz da je isti: 1) shvaćen kod nas kao gomila budalaša koja se krevelji u cirkuskim odelima 2) bolje prošao nego klasična muzika, jer je ipak - kakav takav - biznis. Eksperiment sa Muzičkom Televizijom Srbije jedan je od rečitih priioga za tu tezu - makoliko sjajno bilo emitovati satima spotove naših sastava (nekadašnjih i- sadašnjih naših) - to je bilo omogućeno samo činjenicom da se prekopavalo po arhivama i već snimljenom materijaiu, dok je nova produkcija spotova očito zaostajala za nekadašnjom po kvalitetu TV izrade. Najgore od svega je da se položaj rok muzike na nacionalnoj teieviziji ipak promenio - sad se ona tretira ili kao civiiizovana zabava za odrasle, razbarušeni deo estrade (pop rock tipa Bajage, koji je svejedno inferiorniji prema pop-folku) ili kao dečja zabava (Atheist Rap), koja možda i govori nešto ozbiljno ali mi to i tako ne razumemo i ne tiče nas se, Ostali - novodolazeći u najboljem slučaju mogu se nadati samo mestu šarenih šarlatana na ekranu. Treba spomenuti da su EKV i Van Gog - kao izlaz praktikovali neku vrstu

umetničke ozbiljnosti primenjene na ovu situaciju, ozbiljnosti koja se brzo trošila u sudaru sa stvarnošću, dokazujući da niko ne može da bude toliko ozbiljan kao... ova situacija. Rockjejednom bio potreba, a ne tezga, čak i u ovoj zemlji. DOMAĆI FESTIVALS Učestalost raznih đomaćih mini 1 malo većih festivaia pokazivala je da je ovaj vid okupljanja dragocen za animiranje ceie rock scene, a činjenica da su se u njihovu organizaciju upustili razni privatni promoteri ukazivala je kakav će biti izgied stvari koje će doći. DOMAĆE POZOR ISNE PRE DSTAVE Kao neka vrsta nesnimljenih filmova predstave "Trinidad" ili "Beogradske priče", te “Betmen", “Torpedo" itd. preuzele su s jedne strane ulogu domače priče na celuloidnoj traci - zabavno, dosetljivo, duhovito komentarišuči direktno i indirektnp naša zbivanja one su postajale hitovi, a pozorišta - mesta koja su zamenila istovremeno i bioskopske sale i koncertne prostore. Izuzetno uspele predstave su zahvaijujući spotovima na televiziji postajale muzički događaji, i život paralelan estradnom nastavljao se bez uzmaka. SAVA CEIMTAR Zašto i kako je pred kraj godine Sava Centar postao mesto na kome se dokazuju aktuelni rok sastavi, a ne mesto evociranja uspomena na sedamdesete godine, to možda nije ni bltno, ali je vrlo bitno da se događa baš sad. Da li se radi o trajnom fenomenu pokazaće '94,, ali ne bi bilo čudo ako se neka imena

i konačno presele tamo gde im jeste estradno mesto - negde između Balaševića i S vremena navreme. Spektakl za kojim se žudi nažalost događao se svuda oko nas, a zabave nije bilo nigde. NOV@ SAD U godini kad Beograd nije postojao (za razliku od 1992.), Novi Sad je prednjačio u svemu - proizveo je najbolju ploču u godini (Воуе), najbolje reizdanje (Obojeni program), najbolji debi LP (GBB), najubedljiviji povratak iz inostranstva (Ritam nereda), tehnopionire (Noise Destruction), novi humor (Atheist Rap), najmlađu dobru grupu u zemlji (Graveyard - prosek 13 god.) i sve to u okruženju TV NS+ i par lokalnih radio stanica. Svi znamo da bi u Novom Sadu izlazila bar dva muzlčka časopisa da se kojim slučajem u ovoj zemlji papir koristi i za nešto drugo osim za štampanje para. Šteta što sva ta aktivnost stiže u vreme kad joj je teško izmeriti objektivan značaj - uprkos navedenim dometima, izgleda da se uglavnom radi o plodovima rada iz prethodnih godina koji sad dobijaju na težini. Sadašnjost možda izgleda blistavo, ali budućnost kao da se zaturila u večnoj potrazi za bar jednim poštenim klubom u Novom Sadu... LOKAENI Za trenutak je izgledalo da će u prvoj polovini '93. doći do manjeg šoka iz Niša - dve-tri godine postojanja jednog dobrog rock ’n' roll kluba ("Underground"), stvorilo je jeđan porodičan krug raznorodnih grupa koje su sve od reda sledile savremene trendove u rok muzici na sasvim osoben i kreativan način. Da li se to Niš konačno

73