Ritam

činili sve da, koliko mogu, iskoriste još jedanmit o zvezdi padalici, naši junaci (ili anti-junaci, ako vam više odgovara) supostupali sasvim suprotno. Više od decenije bežali su od duha koji ih, zapravo, i nije progonio - bile su to više želje Ijudi iz Factory, muzičke štampe i dela publike - da bi ga se, početkom 1993., na tragikomičan način sasvim oslobodili, nestankom medijuma koji ga je najviše prizivao. Kuća Factory je bankrotirala neposredno pre završetka materijala za novi N0 album, "Republic", i ponuđena je na licitaciji za 3,5 miliona fimti. U meduvremenu je umro i Martin Hannett, legendami producent JD ploča i prvog N0 albuma. Neopozivo oslobođeni prošlosti, N0 su, po prvi put nakon svog debija, odlučili da za album angažuju producenta - Stephen Haguea, i tako poruše sve mostove. Članovi grupe su, istovremeno, objavili da nastavljaju sa svojim samostalnim projektima - B.Sumner sa Electronic, RHook sa Revenge, a S. Morris i Gillian Gilbert sa The Other Two. Najavljene su i nove saradnje - pomenuti su DNA, te Wolfgang Flur i Karl Bartos (ex-Kraftwerk), pa se nameće pitanje - da li je s nestankom mančesterskog balasta s кгаја 80-tih, nestao i pravi smisao postojanjaNew Order? Kada su NO počinjali rad pod tim imenom, jedan od uslova opstanka na sceni bio je - imati stav. NO su imali muzičkog talenta i svoj problem su zadivljujućeuspešno rešili odabiranjem baš tog imena za sastav. Da se podsetimo, prvo ime JD bilo je Warsaw, sa mračnim aluzijama na upomi, ali bezuspešni otpor, žrtvovanje i masovno uništenje. Јоу Division je izraz kojim su nacisti označili deo koncentracionog logora u kome su držane prostitutke, ipo toj liniji, nazivNew Order se može shvatiti kao jedno od lakših rešenja pitanja zvučnog imena grupe, a koje bi, u skladu sa tadašnjim običajima, davalo mogučnost elementamog klasifikovanja. Međutim, dok su Warsaw i JD savršeno odgovarali poeziji koja je proisticala iz, gotovo demonskog, nagona za samouništenjem lana Curtisa, N0 su, u poplavi pro-levičarskih sastava sa snažnim socijalnim angažmanom, često važnijim od same muzike, trebali da označe i potpunu dezangažovanost benda po bilo kakvim ideološkim pitanjima, odnosno usmerenost rada grupe pre svega na stvaranje komunikabilnih pesama. U jednom skorašnjem intervjuu, Bemard Sumnerjepriznao da je bilo trenutaka kada je osećao strahovitu

potrebu da đa svoj doprinos umetničkoj pobuni protiv tačerizma, ali da je priznao sebi da to nije njegov način izražavanja i da takveNO pesme ne bi imale naš previše smisla. Ova izjava možda objašnjava i podvojenost N0 stvaralaštva, primetnu razlikuupolitici objavljivanja singlova, maksi-singlova i remiksa s jedne strane i čuvanja hermetičnijih pesama za albume (važi do LP-ja "Technique") s druge strane. Time se postižu svi (ili gotovo svi) mogući ciljevi; opstanak na sceni kroz komercijalni uspeh, vezivanje za sebe stalne publike, davanje oduška sopstvenoj kreativnoj maniji, inovacija i invencija na svim planovima. I dok suNO singlovi pravi mali istorijatbritanske pop-muzike, N0 albumi spajaju različite muzičke nivoe, i to ne uvek sasvim uspešno. KRATKOSVIRAJUĆI POREDAK lako je prvi singl, "Сегешопу", iz febmara 'Bl., bila preradjena JD pesma, već sledeći "Everything's Gone Green" će nagovestiti singlprodukciju kao stazu slave, najavljujući na nerazrađeni, nerafinirani način sada već slavni "Blue Monday" koji je došao za dve godine. Nakon 15 meseci uslediće "Temptation", sa defmisanijom ritam-mašinom i dominantnom bas-linijom i tako će se, postepeno, formirati "mekša" i "tvrđa", ili uslovno, "više pop" i "više rock" struja u radu jednog istog benda, koja će se nastaviti do recentnih singlova "Regret" i "Ruined In A Day". Podelu, što se samih pesama tiče, treba, naravno, shvatiti uslovno, u oba slučaja treba priznati dominantnost plesne koncepcije, ali i zapaziti koegzistiranje osnovne suprotnosti u britanskoj pop-muzici 80-ih. Sintisajzer/gitara "Blue Monday" i "Confusion" iz 'B3. su bili umebesni nekrologmelodijskoj slobodi ranih 80-ih, singlovi koji su doneli novi model elektro popa sa stavom na liste, "Thieves Like Us" ('84.) nagoveštaj pojave jednih Pet Shop Boys, a "Perfect Kiss" i "Subculture" (oba 'BS) predstavljaju podsmeh nemoći mainstreama da Britaniji podari autentične gospodare, poputPrincea ili Madonne u S.A.D, kroz subverzivni sudar underground ukrasa i bolesno zaraznih melodija. Period 'B6. 'BB. omeđen je gotovo evrovizijskim, ali naNO duhovit način funkcionalnim, "Shellshock" (u okviru soundtracka za "Pretty In Pink") i "Touched Ву The Hand Of God", a između njih stoji slika učmalosti i neizvesnosti - "State Of The Nation",

86