Ritam

"Bizarre Love Triangle" te, u prođukciji S. Haguea (poznatogpo radu saPSB), "True Faith", pesma dobra onoliko koliko volite Pet Shop Boys. Zlobnici tvrde daje najboljiNew Order album bio i ostao "Substance" - kompilacija hitova - i po mnogim ukusima to će ostati tako. Glavna "čar" njihovihpesama, ali i kompletnog imidža, sastoji se u nepretencioznom, blagom dozvoljavanju da se nasluti o čemu se tu radi, koje golica maštu, i neutralnosti protkanoj lepom melodijom, koja dopušta slušaocu da je sam dopuni svojim slikama. Obično niko ne zna o čemu su, u stvari, one najbolje pesme New Order, šta se prikazuje u njihovim najboljim spotovima i na šta se odnose naslovi i slike koje zatičemo na omotima - ta sračunata nepreciznost s temeljima u pamtljivim melodijama, terala je Ijude da se utope u pesme kao takve, bez suvišnog tumačenja, bez nepotrebnog svrstavanja ove grupe u neki određeni stil. New Order su tokom osamdesetih postali institucija britanske pop muzike, jaka i trajna kao The Smiths i Pet Shop Boys, ne sugerišući nikom šta i kako treba slušati, dopuštajući svakom da u njihovim pesmama oseti ono što mu je potrebno. DUGOSVIRAJUĆi POREDAK Kada se pojavio, album "Movement" ('81.), još u Hannettovoj produkciji, morao je izgledati najmanje patetičan, kao pokušaj održavanja JD muzičke linije. S vremenskog rastojanja od preko 10 godina - zaključujemo da se ipak radi o hrabroj i relativnoj zreloj ploči, kojasa svoje strane jeste odavala frustracijupoložajemu kome su seNO zatekli, ali koja je, na njima svojstven naivan način, anticipirala "đark" kao muzičku podvrstuunastajanju. "Power, CorruptionAnd Lies" (’83.) - naslov koji više priliči ranom ВШу Braggu, ili npr. Ruts -je ploča sa kojom je postalo jasno da sa NO treba izuzetno ozbiljno računati. Možda zato što podseća na Kraftwek s kraja 70ih, OMD sa početka 80-ih, TV2I i, naravno, N0 same - "Low Life" ('85.) je bio još jedan bombastično "borben" naslov koji je označio tri različita shvatanja pop-pesme u okviru sastava, otprilike na liniji njihovih današnjih samostalnih projekata: Sumnerovi synth, gitara i melodija, Hookov bass-dance, Morris i Gilbert disco-bizarre. Četvrti regulami album, "Brotherhood", s kraja '86., bio je hommage jednoj izrazito engleskoj

pop liniji (Echo And The Вштутеп - The Woodentops npr.) i jedna od pretpostavki nezavisne pop scene koja će, nekoliko godina kasnije, kulminirati pre svega u Нарру Mondays, ali nažalost sa njima i izgoreti. Treba, naravno, uzeti u obzir da snagaNO nikad nije bila takva da bi se moglo reći da su, svesno ili ne, želeli i uticati na sve te događaje. N0 su, jednostavno, bili tu i ogledali se u njima, kao što se danas ti događaji mogu posmatrati krozNO. 1989. su se, napokon, simbolika, singlovi i album stekli u uspehu "Technique" (sa "Fine Time" i "RoundAnd Round" singlovima). Istovremeno je i kritika uživala, a N0 su đobijali razne euforične epitete, poput recimo "najbolj eg (belog) disko-benda". 1990. se, konačno, desila i stvar koja se odavno prizivala u najmerodavnijoj evropskoj pop-štampi - venčanje fudbala s populamom kulturom, događaj koji će i pored đrugih dobrih i/ili zanimljivih pesama, ponajviše ostali upamćen po najbizarnijoj, ali i najuspešnijoj saradnji: N0 + England (tj. fudbalska reprezentacija Engleske, sa John Bamesom i dmgovima ne samo kao statistima u video - spotu!), "World In Motion", kao nova protestantska himna ("express yourself, it's one on one!") i njenih jedno 359 remix verzija. Konačno, 1993. nakonpar godina solističkih ludovanja ipotpisivanja za jednu ozbiljnu diskografsku kuću, London, NO su objavili šesti album, idiotski neutralno nazvan "Republic". To, uostalom, i nije tako loše ime, s obzirom na radni naslov - "The Ten Lost Years OfNew Order". S. Hague je dobro obavio posao pop-soflsticiranja, vodeći računa da to bude jedina (ako je uopšte) sličnost sa njemu najdražim PSB. "Republic" ustvari podseća na "Technique" jedino stoga što se se radi o vrlo dobrom kompletnom materijalu, sa singlovima nešto jačim i ostalim pesmama daleko od prostog statiranja na vinilu. Ona, međutim, nema toliku dozu bezbrižnosti i jače je obojena setom. U neku ruku, više priliči srednjem životnom dobu, u koje članovi grupe upravo ulaze, pri čemu đetinja sklonost ka igri, nekonvenoijalnosti i neočekivanim pokušajima, očigledno ostaje rezervisana za projekte poput Electronic, Revenge ili The OtherTwo. Sa "Republic" suNO definitivno čvrstou "ovozemaljskim" sferama - ostajejedino da se vidi da U će uspeti da se tako uspešno nose sa budućnošću, kao što su to činili sa prošlošću.

Bojan Žikić

87