Ritam

RAZNI IZVOĐACI "IHnidad" "Zigi Zvezdana Prašina" CD, kaseta Bitef teatar / PGP RTS Fenomenološki, ova đva izdanja već u startu zavređuju ogromnu pažnju, jer se radi o pozorišnoj muzaci, izđatoj od strane državne firme sklone profitu. Ako se zanemare stilske vežbice Ranka Amađeusa na temu "pozorišna muzika", onda su ova đva izdanja itekako ozbiljna, pogotovu jer se radi i o kaseti i o kompakt disku. ’Trinidad" je skup desetakpesmicazaraznog "kalipso" štihkoji je trenutno najprodavanijakaseta u Beogradu (ako se izuzme tehno-folk univerzum), jer je savršen poklon za decu do dvanaest godina. Tvorci ove kasete su sigumo ргеvideli ovakvo marketinško razvijanje situacije, ali se svakako radi o prijatnom iznenađenju. No, muzika iz predstave 'Trinidad" koja se prikazuje već tri sezone, je, što je najvažnije, vesela, optimistička, zarazna i veoma, veoma zahvalna kao štivo za podizanje raspoloženja. Jedina zamerka, vrlo subjektivne prirode, je ocekivana produkcijska uštogljenost, rigidnost i poliranost u kojoj se gubi dosta atmosfere, ali svakako ne presuđno. Glumci i sviraći su pošteno odradili svoj posao, te u neko dogledno vreme treba očekivati i kasetu & CD 'Trinidad" LIVE, što bi bio pun pogodak, pogotovo u svojoj ALL-STAR postavi sa Plejbojima. "Zigi zvezdana Prašina" je opozit Tinidada", jer se radi o vrlo hermetičnom i intemom izdanju u kome samo fanatici mogu da uživaju, ili bilo ko lišen zavisnosti kompleksa ’David Bowie". Ipak, pošto se radi o pozorišnoj muzici i pošto je i sam Bowie, početkom osamdesetih pevao Wellove pesme iz Brehtovog "Baala" onda uz dozu razumevanja, ova kaseta može dobiti na težini. U ovom slučaju se radi o nekoliko bisera Bowievog "Songbook"-a gde će svrha pokazati da je Tanani beli vojvoda, ustsvari veliki šansonjer na tragu Žak Brela (misao-Milutin Petrović).To se posebno vidi, a i čuje u izvedbama tipa Ana Sofrenović vam peva "Lady stardust", te Milena Dravić vam peva "The man who sold the world" ipogotovo Goran Čavajda vam peva "Rock’n’roll suicide". Ovaj muzički zapis nije teško voleti, samo treba napraviti kompromis sa samim sobom u vezi sa stepenom tolerancije premasvetu oko nas. Trinidad 000 Zigi 000

Aleksandar S. Janković

LOVE HUNTERS "Oh, evolution" kaseta (Myusic Yuser) Grupa Lcve Hunters iz Novog sada zanimljiva je pojava koja za veđnu čitalaca verovatno pređstavlja nepoznanicu, uprkos iinjenid da postoji već izvesno vreme i da iza sebe ima jedan kasetni album. Love Hunters po svom senzibilitetu ulaze u grupu OFF sastava koj i egzistiraju van svih pravila stvaranja muzike i slede svoj, od drugih izolovan i neshvaćen put (Darkwood Dub, Sherbet Underground, Kanda, Kodža i Nebojša..) lako ni izbliza nisu radikalni u meri u kojoj su tri pomenuta sastava, Novosađani bude originalan zvuk i zanimljiva produkdj a rešenja. Moram daprimetim neukusan omot koji se, dodike možeopravdati nazivommaterijala"Oh,Evolution", ali se to ne može red i za puštanje vetrova koje "otvara" album. Ctna mrlja inače odličnog izdanja. Pretendozno, sa razlogom! 000

Dejan Đorđević

DARKVVOOD DUB "Paramparčad" Еђ kaseta (Take It Ог Leave It) Radi se o pomalo istorijskom izdanju - ako imate u vidu da su snimd nastali u dva navrata 1992. i 1993., te da se pojavljuju tek sad, jasan vam je dokumetaran značaj ovog izdanja (danas je tipično da grupa, u vreme objavljivanja debi albuma, ima pesama za još dva long playa). Kađ su već svi iz generadje kojoj oni pripađaju rekli svoje (a nelđ i sve što imaju), Darkwood Dub dolaze, posle Kazne za uši, Klajbera, Presinga i Plejboja,kao poslednji debitanti izkrugakoji je osvetlio devedesete za Beograd. U pravi čas. Malo i zbog toga što su stalna obećanja pomalo zamorila publiku - postalo je neizvesno da li će ona ikad biti ispunjena i da li će ovaj novi senzibilitet ikad zavladati beogradskom scenom. Ključno pitanje nove beogradske rock scene postalo je - kako dopreti do šire publike. Zametak kraha postojao je u svima njima za razliku od svih sastava prethodnih generacija

koji su od početka lajali na zvezde, truded se iz sve snage da postanu poredak i razbiju stari sistera vrednosti, ovi sastavi su počeli kao ezoterični vizonari. Vredni poštovanja, ali ipak, daleko i duboko u svom svetu da bi našli način da komuniciraju sa okolinom koja se do odvratnosti folkizirala i tehnizirala, istovremeno. Naravno, za razliku od društvene pretnje koju je nekad činila rock muzika, njen današnji položaj je takav da mnogima može biti samo uspomena na bolju prošlost, pa se tome niko i ne čudi. Do zaluđenosti samosvojno i originalno, ali ezoterično kao i sve drugo na sceni danas, Darkwood Dub zvuče kaoukrštanje noisea i reggaea nastalo prilikom tristotog uzastopnog preslušavanja albuma Šarla Akrobate. Još jednom se pokazuje dabaš ta ploča krije mnoge tajne šifre, koje je tek buduće vreme protumačilo. Ođavno nisam čuo tako nervozne pesme kao što su "Smola", “Zimovanje" ili "Zgodna šala", i to na način ranih novotalasnih grupa, kod kojih je nervoza bila znak nestrpljive želje da se potreba (svejednokakva) smestai odmah zađovolji. Njimakao dopuna, "reggae" ili "dub" komadi služe kao preko potrebno smirenje, poseban deo darkvudovske poetike, nešto čega tako suvislo odavno nije bilo kod grupa iz Beograda. Više nego navodenje konkretnih pesama, od kojihprosečanili nemaranslušalacpoznajesamo

"Usamljeni hašišar", kod Darkwood Duba je važnije shvatiti da se radi o beskonačno bezobraznom pokušaju da se jedna priča ispričakroz muziku. Nije to neka određena priča sa glavom i repom. Radi se o otvorenom kazivanju u koje se svako može uklopiti sa svojim asocijacijama, јег je pođloga toliko zarazno i prepoznatljivo sazdana od ulica, krošnji, stroboskopa, prozora, ptica, mlaznjaka i zimovanja, tih svakodnevnih stvari iz svačijeg urbanog detinjstva i mladosti, da ne postoji način da ne budete uvučeni u igru slobodnih asodjacija na njihove, inače ne toliko bitne tekstove. Nebitne, jer su Darkwood Dub grupa koja podseća na R.E.M., po tome što ostavlja reči nesklopljene u rečenice, po tome što hvatate samo odlomke izgovorenog, a na ostalo se nadovezujete. I ono što razumete može ostati zagonetno. Jedino što ostaje neumoljivo jasno je

tužni trans koji čini muziku ove grupe. Ustvari, ne sećam se da sam od Lune/La Strađe slušao tako setnu domaću grupu. Možda je to ono neuhvatljivo osećanje "posle svega", posle svega što se desilo, možda je upravo to postmodernistički duh - ne znam da kažem i nebitno je. Darkwood Dub su grupa koja podviači crtu, čini mi se, ispod celog jednog nastojanja koje u Beogradu počinje sa novotalasnim grupama, napora da se napravi poštena, autentična, savremena rock muzika, koja će govoriti o nečemu stvarnora i koja će trajati. Stoga nije ni čudo da je baš potencijalno najezoteričnija grupa na sceni sklopila savez sa velikim delom tzv. "osvešćene" publike i đanas je njen zaštitni znak, gotovo generacijska grupa. Mereno kriterijumima koji su važili za sve ostale pre njih, oni su uzbudljiv sastav,u čijoj muzici uvek postoji iznenađenje (samim tim i zabava) i koji izgleda kao da je uvek spreman da vas presretne nečim neočekivanim, onda kađ ste već pomislili da ste do kraja provalili u tu šemu razmišljanja. Događaj koji se neprekidno i uvek iznova obnavlja sam od sebe. I ono neosporno Darkwood Dub jesu poslednja velika grupa iz Beograda. oooo w

Dragan Ambrozić

63