RTV Teorija i praksa

ona bila od prihvaćenog rečnika, to bolje. On muca sa mucavcima, ćuti sa ćutljivima. On stvara zaveru sa sagovornikom, protiv onih, koji su ga doveli do toga, da ima nešto interesantno da kaže i protiv onih, koji će to da slušaju. Malo je jačih stvari od jednog sadržajnog ćutanja na TV. Postoji serija sitnih trikova, pomoću kojih zbližavanje može uspeti. Seljak nije tip plašljivog ili inhibiranog sagovornika. On je samosvestan i ne stidi se svojih misli i osećanja, ali može ponekad da pokaže rezervu prema gradskom čoveku, utoliko рге ako je došao u pratnji nekakve filmske ekipe. On se međutim, otvoreno raduje, ako može tog čoveka da nauči nečemu iz poljoprivrede. Ako mu voditelj postavi neko priglupo pitanjce, kao, kakvo je žito, čiko, makar je i njemu jasno, da se radi o krompiru, seljak, će ga odmah prihvatiti; ne zna, čovek, kao svi gradski, ali nije loš. Može i da nauči nešto. Opasnost, po voditelja, u ovome metodu, međutim nije u seljaku. Seljak može da se i raduje što je našao nekog da podučava. On mu je čak i simpatičan. Opasnost po voditelja može ležati u strukturi nekakvih polustručnjaka, intelektualaca, kritičara, koji nisu ni prava spontana publika, koja obično intuitivno uvek razume, niti su pak pravi kritičari, koji ipak razumeju. Sviđa li se voditelju i režiseru takva sekvenca, koja uvodi u otvaranje dobrog dialoga, i oni je stave u emisiju, postoji opasnost da se obore na jadnog voditelja i izvrgnu ga ruglu. Desilo se to meni i Angelu Miladinovu pre nekoliko godina u jednoj emisiji u kojoj se prekrasno otvorio jedan seljak, izrastao pred kamerom, kao, da ga je planina rodila. Bio sam srećan zbog dobro obavljenog posla. U novinama, međutim, napali su me nekakvi nazovi stručnjaci za poljoprivredu, koji uopšte nisu videli seljaka, naego su smatrali, da se radi o emisiji iz poljoprivređe, pa su me kudili zbog pomanjkanja znanja iz poljopivredne problematike. Kao ilustracija za ovu tendenciju neadekvatnog tretiranja može poslužiti ovaj primer van televizije. Kad je u Sloveniji izašla poznata američka knjiga Govor tela {Body language), koja upotrebom psiholoških i psihijatrijskih metoda popularnim stilom govori kako se može iz držanja tela jedne osobe i njenih pokreta odrediti njezin karakter, jedne novine dale su knjigu u recenziju stručnjaku za balet. Stručnjak je knjigu odbacio, jer u njoj nije našao ništa novo i zanimljivo za balet.

43