RTV Teorija i praksa

mogu da se pnlagode u punoj meri novim oblicima, a priliv odgovarajućih kadrova nije u srazmeri sa realnim potrebama. Sve ovo ima najneposrednije veze sa ulogom voditelja. Ili tačnije - voditeljstvo kao oblik prezentacije informativnih emisija nije se ni moglo zamisliti dok savremeni radio-izraz nije dobio puno pravo gradjanstva. Štaviše, voditelj je postao potreba toga izraza, ličnost koja je objedinila pojedinačne nastupe, koja je, na novim principima, stvorila jedinstvenu celinu izgradjenih informativnih emisija. On emisiji daje specifičnu aromu direktnijeg kontakta sa slušaocima. Ako je novinar posrednik izmedju dogadjaja ili situacije i slušalaca, onda se može reći da voditelj svojom ulogom pomaže da se to posredstvo što bolje ostvari. U emisiji koju vodi, on če, pošto je objasnio šta sve emisija sadrži, na živ, komunikativan način predstaviti komentatora, reportera ili stručnjaka koga je pozvao u studio i zainteresovati auditorijum za temu o kojoj če biti reči. U njegovom nastupu mora se osetiti puna zainteresovanost, što znači da on ne bi smeo da bude monotoni, neangažovani najavljivač. Tu naravno pomaže i glasovna iznijansiranost, ali i lični šarm, privlačnost u glasu, itd... Kao čovek koji se nalazi izmedju slušaoca i novinara, voditelj ne pomaže samo svom kolegi u studiju uvodeći ga u emisiju. On ponekad pomaže i slušaocu time što se stavlja u neku ruku u njegovu ulogu. To је naročito korisno kada je u pitanju teža materija ili kada se u komentaru tretira nekoliko po značaju ravnopravnih ideja. Intervencija voditelja pitanjem i potpitanjem može pomoći da se jače potcrtaju neki manje razumljivi detalji, a da se ne poremeti ravnoteža i faktura priloga. Uostalom, taj metod je dobro poznat kada novinar pred mikrofon dovodi nekog političara, javnog radnika ili bilo koju zanimljivu ličnost. U takvim slučajevima prekida izlaganje pitanjima, bez opasnosti po kontinuitet ideja, a sa jedinom željom da učesnik u intervjuu bude što konkretniji i jasniji. To je osnovni zahtev koji postavljamo i pred svakog našeg kolegu koji istupa sa komentarom, osvrtom, reportažom ili bilo kojim drugim prilogom. Ova dijaloška forma, pod uslovom da se postave prava pitanja i u pravom trenutku 1. oslobadja komentatora dugačkog uvoda, kome se često i neopravdano teži, dok jedno direktno pitanje na samom početku omogučuje da se odmah krene sasvim konkretno na stvar;

108