RTV Teorija i praksa

2. olakšava komentatoru napor da objasni neki težak problem u svim njegovim detaljima, kombinujući pri tome opšte i posebno, a sve da bi do kraja bio dosledan fakturi i principima komentara Stavljajuči se u ulogu siušaoca koji bi verovatno i sam dolazio u iskušenje da izlaganje prekine nekim pitanjem ili potpitanjem, voditelj pomaže komentatoru da bude neposredniji i konkretniji, a da mu se ne zameri da nije dovoljno potpun ili da je zanatski nedoradjen. Nekada je dovoljno na kraju da postavi kratko pitanje u onom smislu: ”...to znači da...” itd., pa da komentator, umesto dugačkog zaključnog dela, jednostavno odgovori potvrdno. To su u stvari principi, skoro model dobrog intervjua. Ta forma doprinosi da se najlakše prodre do svesti i spoznaje onoga kome je namenjena informacija, Pnvidno izgleda da nam je kao novinaru i komentatoru uskraćeno da se izražavamo na uobičajeni način, kao da nam neko oduzima nešto od zanata. Da bi se postigao odgovarajući stepen neposrednosti, potrebno je da najava, kojom se učesnik u emisiju uvodi, bude neposredna, mora se izbegavati onih nekohko dosta bezbojnih formula kao: Kratak uvod pa „...nešto više o tome...”, ~...iz...javlja se naš dopisnik...”, „Pred mikrofonom je...” i sl. Ako tako konvencionalno predstavljamo svog kolegu, pitanje je da li će slušalac shvatiti da mu zaista iskreno preporučujemo neki prilog ili samo otaljavamo profesionalnu dužnost. Osim toga, ako če naš kolega reči samo „nešto više o tome”, slušalac s pravom može da postavi pitanje; „Zašto to nešto više ne kažeš ti, kada si već pred mikrofonom, nego za sitnicu zoveš drugog”. Dalje, iz udaljenog mesta ne javlja se naš dopisnik tog trenutka, već se u najboljem slučaju javio još pre podne, dakle snimili smo razgovor a stvaramo lažnu iluziju. Slično je i sa onim „pred mikrofonom je...”, a u pitanju je traka često snimljena još pre nekoliko daa. Da se razumemo, niko nije protiv snimaka ako je u pitanju anketa, montirana reportaža, izjava nekog ko nije mogao doči u studio, ali u tom slučaju sve treba objasniti i smestiti u pravi vremenski i prostorni okvir. Stvarnu neposrednost, autentičnost možemo postići ako se svi akteri Dnevnika i Novosti dana ili Dežurnog studija u

109