RTV Teorija i praksa

U svakom slučaju, promašen je ili siromašan komentar u kojem je kazano sve što je autor znao, a to se oseti. Mora da se oseća da je izrečen samo deo činjenica, deo znanja. Da ta tema ima mnogo širi okvir, da se u njenom kontekstu nalazi bogatstvo činjenične gradje koja zaslužuje da slušalac o tome posebno brine, misli, i da na drugim kolosecima društvene aktivnosti traži druge činjenice i nova svetla. To je takozvano stimulativno dejstvo komentara. Ono: ~ima tu još” vrlo je važan i pozitivan efekt dobrog radio-komentara. Tema ne sme da se završi kao da je sve rečeno, jer takav komentar ne izvršava društveni zadatak i njegova funkcija je nepotpuna. Komentar u društvenom frontu mora da ima, pored teksta i podtekst, ali ne podtekst suprotnog značenja, ne intrigu, insinuaciju, aluziju koja je nezdrava, koja izaziva zabunu. Nego podtekst: iz obilja činjenica uzimamo samo najizrazitije. Ili, u ovom trenutku o tome se mora reći to i to. Znači, ima još što može da se kaže. U drugim trenucima ili u drugim društvenim vezama ćemo još saznati o toj važnoj stvari. Takve verzije, takvi prilazi, tave finese u komentatorskom nastupu, taj pozitivni podtekst deluju stimulativno i podstiču inicijativu slušalaca, A cilj komentatora nije samo ulivanje znanja i činjenica u tudju glavu, nego i aktiviranje te glave.

KNJIŽEVNICA BOŽENA BEGOVIĆ, PRVI NAS RADIO SPIKER, sl. 17

124