RTV Teorija i praksa

Đorđe Đurđevič

PRILAGOĐAVANJA I PUTOKAZI

(Snalažljivost radija da kontakt-emisijama održava stare i pridobija nove slušaoce - Usponi i padovi takvih poduhvata)

Žive, ili kontakt-emisije u poslednjih nekoliko godina gotovo da su preplavile programe naših radio-stanica, što će reći i programe Radio-Beograda. Da se one pojave i za tili čas razmnože u radio-programu, sigurno je bilo nekoliko uzroka. Jedan od bitnih - tako nam se bar čini sadržan je u činjenici da je radio posle naglog razvoja televizije morao tome da se prilagodjava, i nalazi nove puteve do slušalaca. Kada je u našoj sredini televizija neodoljivo počela da osvaja privrženike svih uzrasta, mnogi su poverovali da radio tu konkurenciju ne može izdržati. Televizija je u prvi mah, i u svojim pobedonosnim pohodima tako upečatljivo sjedinila reč i sliku, pa to ne samo da je delovalo kao izuzetna novina, nego je otvaralo i dotle neslučene vidike. Medjutim, što je vreme više prolazilo, radijski repertoari adaptirali su se na nove okolnosti u stilu one narodne da „nužda zakon menja”. Umesto da se preda i klone u dvobojima sa televizijom, ili bar da tavori dane u njenoj gorostasnoj senci, radio je učinio ono najcelishodnije: moć uobrazilje, znanje i umenje onih koji stvaraju radio-programe kao nikad dotle udruženi su, podstaknuti jedinstvenom željom da se održe stare i pridobiju nove legije slušalaca. U tom „periodu prilagodjavanja” razume se, ne samo kao izraz odolevanja prodorima televizije, nego i kao svedočanstvo korišćenja tudjih iskustava, naročito iz zemalja i sredina sa dužom i bogatijom radijskom trađicijom - nekakav izlaz nalazi se i u

stvaranju kontakt-emisija, prezentiranih uživo. Čak i informativne emisije razbijaju svoje dotadašnje okove, sve više se telefonira sa lica mesta, povećava se broj saradnika, pred mikrofone stupaju novi glasovi, menjaju se koncepcije o sadržaju i formi pojeđinih emisija, do neočekivanih razmera aktiviraju se slušaoci-saradnici, njihovi masovni odzivi sve više se presreću nagradama, obećanjima, nadom da če se na radio-talasima čuti i njihov glas, i da će i oni, u tim velikim izvlačenjima svakojakih srećaka i darova, dobiti i svoj deo tako primamljivog kolača. Istovremeno, donekle zamoren onim što je suštinska osobenost televizije slika - zamoren slikom, očigleđnim, tako reči opipljivim, naš čovek se postepeno vraća radiju i zato, što mu ovaj ne uskraćuje mogućnost da u družbi sa njim - pored nabrojanih priviačnosti - intenzivnije i samostalnije razraišlja, da sklopljenih očiju stvara svoje predstave i svetove, đa kako zna i urae saslušanu reč i njene unutrašnje odjeke preobrazi u neke nove doživljajne i saznajne dimenzije. Zaslušan u te nove oblike kontakt-emisija, radio-pretplatnik ne zazire ni od novih oblika zabave i razonode, što je jedna od osnovnih motivacija tih radio-emisija, jer one, što dotle nije bilo znano kod nas, najširem auditorijumu predstavljaju i jednu nepoznatu profesiju. One omogućuju da se pred mikrofonima pojave voditelji, ili moderatori, ili disk-džokeji, a u stvari živi, okretni i brzoreki posrednici

125